Proverbia 8

VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Numquid non sapientia clamitat, et prudentia dat vocem suam ?	1 Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas?
2 In summis excelsisque verticibus supra viam, in mediis semitis stans,	2 Navrh brda, uza cestu, na raskršćima stoji,
3 juxta portas civitatis, in ipsis foribus loquitur, dicens :	3 kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno viče:
4 O viri, ad vos clamito, et vox mea ad filios hominum.	4 »Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim.
5 Intelligite, parvuli, astutiam, et insipientes, animadvertite.	5 Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce.
6 Audite, quoniam de rebus magnis locutura sum, et aperientur labia mea ut recta prædicent.	6 Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i moje će usne otkriti što je pravo.
7 Veritatem meditabitur guttur meum, et labia mea detestabuntur impium.	7 Jer moje nepce zbori istinu, i zloća je mojim usnama mrska.
8 Justi sunt omnes sermones mei : non est in eis pravum quid, neque perversum ;	8 Sve su riječi mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno.
9 recti sunt intelligentibus, et æqui invenientibus scientiam.	9 Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju.
10 Accipite disciplinam meam, et non pecuniam ; doctrinam magis quam aurum eligite :	10 Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata.
11 melior est enim sapientia cunctis pretiosissimis, et omne desiderabile ei non potest comparari.	11 Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.
12 Ego sapientia, habito in consilio, et eruditis intersum cogitationibus.	12 Ja, mudrost, boravim s razboritošću i posjedujem znanje umna djelovanja.
13 Timor Domini odit malum : arrogantiam, et superbiam, et viam pravam, et os bilingue, detestor.	13 Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloće i usta puna laži – to ja mrzim.
14 Meum est consilium et æquitas ; mea est prudentia, mea est fortitudo.	14 Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor, i moja je jakost.
15 Per me reges regnant, et legum conditores justa decernunt ;	15 Po meni kraljevi kraljuju i velikaši dijele pravdu.
16 per me principes imperant, et potentes decernunt justitiam.	16 Po meni knezuju knezovi, i odličnici i svi suci zemaljski.
17 Ego diligentes me diligo, et qui mane vigilant ad me, invenient me.	17 Ja ljubim one koji ljube mene, i nalaze me koji me traže.
18 Mecum sunt divitiæ et gloria, opes superbæ et justitia.	18 U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost.
19 Melior est enim fructus meus auro et lapide pretioso, et genimina mea argento electo.	19 Moj je plod bolji od čista i žežena zlata i moj je prihod bolji od čistoga srebra.
20 In viis justitiæ ambulo, in medio semitarum judicii :	20 Ja kročim putem pravde, sred pravičnih staza,
21 ut ditem diligentes me, et thesauros eorum repleam.	21 da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice.
22 Dominus possedit me in initio viarum suarum antequam quidquam faceret a principio.	22 Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba;
23 Ab æterno ordinata sum, et ex antiquis antequam terra fieret.	23 oblikovana sam još od vječnosti, od iskona, prije nastanka zemlje.
24 Nondum erant abyssi, et ego jam concepta eram : necdum fontes aquarum eruperant,	24 Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda.
25 necdum montes gravi mole constiterant : ante colles ego parturiebar.	25 Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka.
26 Adhuc terram non fecerat, et flumina, et cardines orbis terræ.	26 Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu;
27 Quando præparabat cælos, aderam ; quando certa lege et gyro vallabat abyssos ;	27 kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana.
28 quando æthera firmabat sursum, et librabat fontes aquarum ;	28 Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina;
29 quando circumdabat mari terminum suum, et legem ponebat aquis, ne transirent fines suos ; quando appendebat fundamenta terræ :	29 kad je postavljao moru njegove granice, da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji,
30 cum eo eram, cuncta componens. Et delectabar per singulos dies, ludens coram eo omni tempore,	30 bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme:
31 ludens in orbe terrarum ; et deliciæ meæ esse cum filiis hominum.	31 igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova.
32 Nunc ergo, filii, audite me : beati qui custodiunt vias meas.	32 Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji čuvaju moje putove.
33 Audite disciplinam, et estote sapientes, et nolite abjicere eam.	33 Poslušajte pouku – da stečete mudrost, i nemojte je odbaciti.
34 Beatus homo qui audit me, et qui vigilat ad fores meas quotidie, et observat ad postes ostii mei.	34 Blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan i koji čuva dovratnike moje.
35 Qui me invenerit, inveniet vitam, et hauriet salutem a Domino.	35 Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Jahve.
36 Qui autem in me peccaverit, lædet animam suam ; omnes qui me oderunt diligunt mortem.	36 A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt.«