Jó 31

VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Pepigi fœdus cum oculis meis, ut ne cogitarem quidem de virgine.	1 »Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.
2 Quam enim partem haberet in me Deus desuper, et hæreditatem Omnipotens de excelsis ?	2 A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?
3 Numquid non perditio est iniquo, et alienatio operantibus injustitiam ?	3 Ta nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?
4 Nonne ipse considerat vias meas, et cunctos gressus meos dinumerat ?	4 Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?
5 Si ambulavi in vanitate, et festinavit in dolo pes meus,	5 Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?
6 appendat me in statera justa, et sciat Deus simplicitatem meam.	6 Nek’ me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!
7 Si declinavit gressus meus de via, et si secutum est oculos meos cor meum, et si manibus meis adhæsit macula,	7 Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,
8 seram, et alius comedat, et progenies mea eradicetur.	8 neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!
9 Si deceptum est cor meum super muliere, et si ad ostium amici mei insidiatus sum,	9 Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,
10 scortum alterius sit uxor mea, et super illam incurventur alii.	10 neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!
11 Hoc enim nefas est, et iniquitas maxima.	11 Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,
12 Ignis est usque ad perditionem devorans, et omnia eradicans genimina.	12 užeg’o vatru što žeže do propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.
13 Si contempsi subire judicium cum servo meo et ancilla mea, cum disceptarent adversum me :	13 Ako kada prezreh pravo sluge svoga il’ služavke, sa mnom kad su se parbili,
14 quid enim faciam cum surrexerit ad judicandum Deus ? et cum quæsierit, quid respondebo illi ?	14 što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit’ kad račun zatraži?
15 Numquid non in utero fecit me, qui et illum operatus est, et formavit me in vulva unus ?	15 Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?
16 Si negavi quod volebant pauperibus, et oculos viduæ expectare feci ;	16 Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?
17 si comedi buccellam meam solus, et non comedit pupillus ex ea	17 Jesam li kada sâm svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?
18 (quia ab infantia mea crevit mecum miseratio, et de utero matris meæ egressa est mecum) ;	18 Ta od mladosti k’o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!
19 si despexi pereuntem, eo quod non habuerit indumentum, et absque operimento pauperem ;	19 Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača
20 si non benedixerunt mihi latera ejus, et de velleribus ovium mearum calefactus est ;	20 a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?
21 si levavi super pupillum manum meam, etiam cum viderem me in porta superiorem :	21 Ako sam ruku na nevina podigao znajuć’ da mi je na vratima branitelj,
22 humerus meus a junctura sua cadat, et brachium meum cum suis ossibus confringatur.	22 nek’ se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!
23 Semper enim quasi tumentes super me fluctus timui Deum, et pondus ejus ferre non potui.	23 Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.
24 Si putavi aurum robur meum, et obrizo dixi : Fiducia mea ;	24 Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: ‘Sigurnosti moja!’
25 si lætatus sum super multis divitiis meis, et quia plurima reperit manus mea ;	25 Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?
26 si vidi solem cum fulgeret, et lunam incedentem clare,	26 Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,
27 et lætatum est in abscondito cor meum, et osculatus sum manum meam ore meo :	27 moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?
28 quæ est iniquitas maxima, et negatio contra Deum altissimum.	28 Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.
29 Si gavisus sum ad ruinam ejus qui me oderat, et exsultavi quod invenisset eum malum :	29 Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,
30 non enim dedi ad peccandum guttur meum, ut expeterem maledicens animam ejus.	30 a koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?
31 Si non dixerunt viri tabernaculi mei : Quis det de carnibus ejus, ut saturemur ?	31 Ne govorahu li ljudi mog šatora: ‘Ta koga nije on mesom nasitio?’
32 foris non mansit peregrinus : ostium meum viatori patuit.	32 Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.
33 Si abscondi quasi homo peccatum meum, et celavi in sinu meo iniquitatem meam ;	33 Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu
34 si expavi ad multitudinem nimiam, et despectio propinquorum terruit me : et non magis tacui, nec egressus sum ostium.	34 jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć’ svoga praga?
35 Quis mihi tribuat auditorem, ut desiderium meum audiat Omnipotens, et librum scribat ipse qui judicat,	35 O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek’ mi optužnicu napiše protivnik,
36 ut in humero meo portem illum, et circumdem illum quasi coronam mihi ?	36 i ja ću je nosit’ na svome ramenu, čelo ću njome k’o krunom uresit’.
37 Per singulos gradus meos pronuntiabo illum, et quasi principi offeram eum.	37 Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti.« <40b>Konac riječi Jobovih.
38 Si adversum me terra mea clamat, et cum ipsa sulci ejus deflent :	38 Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;
39 si fructus ejus comedi absque pecunia, et animam agricolarum ejus afflixi :	39 ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,
40 pro frumento oriatur mihi tribulus, et pro hordeo spina. Finita sunt verba Job.	40 <40a>neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek’ posvud kukolj raste!