SCRUTATIO

Sunday, 21 December 2025 - San Pietro Canisio ( Letture di oggi)

Salmi 102


font
DIODATIBiblija Hrvatski
1 Orazione dell’afflitto, essendo angosciato, e spandendo il suo lamento davanti a Dio. SIGNORE, ascolta la mia orazione, E venga il mio grido infino a te.1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu
izlijeva pred Jahvom.
2 Non nasconder la tua faccia da me; Nel giorno che io sono in distretta, inchina a me il tuo orecchio; Nel giorno che io grido, affrettati a rispondermi.2 Jahve, usliši molitvu moju,
i vapaj moj k tebi da dođe!
3 Perciocchè i miei giorni son venuti meno come fumo, E le mie ossa sono arse come un tizzone.3 Nemoj sakrivati lice od mene
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje:
kad te prizovem, brzo me usliši!
4 Il mio cuore è stato percosso come erba, Ed è seccato; Perciocchè io ho dimenticato di mangiare il mio pane.4 Jer moji dani nestaju poput dima,
a moje kosti gore kao oganj.
5 Le mie ossa sono attaccate alla mia carne, Per la voce de’ miei gemiti.5 Srce mi se suši kao pokošena trava
i kruh svoj zaboravljam jesti.
6 Io son divenuto simile al pellicano del deserto; E son come il gufo delle solitudini.6 Od snažnih jecaja mojih
kosti mi uz kožu prionuše.
7 Io vegghio, e sono Come il passero solitario sopra il tetto. I miei nemici mi fanno vituperio tuttodì;7 Sličan sam čaplji u pustinji,
postah k’o ćuk na pustoj razvalini.
8 Quelli che sono infuriati contro a me fanno delle esecrazioni di me.8 Ne nalazim sna i uzdišem
k’o samotan vrabac na krovu.
9 Perciocchè io ho mangiata la cenere come pane, Ed ho temperata la mia bevanda con lagrime.9 Svagda me grde dušmani moji;
mnome se proklinju što bjesne na me.
10 Per la tua indegnazione, e per lo tuo cruccio; Perciocchè, avendomi levato ad alto, tu mi hai gettato a basso.10 Pepeo jedem poput kruha,
a piće svoje miješam sa suzama
11 I miei giorni son come l’ombra che dichina; Ed io son secco come erba11 zbog tvoje ljutine i gnjeva,
jer si me digao i bacio.
12 Ma tu, Signore, dimori in eterno E la tua memoria è per ogni età.12 Moji su dani k’o oduljena sjena,
a ja se, gle, sušim poput trave.
13 Tu ti leverai, tu avrai compassione di Sion; Perciocchè egli è tempo di averne pietà; Perciocchè il termine è giunto.13 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka
i tvoje ime kroza sva koljena.
14 Imperocchè i tuoi servitori hanno affezione alle pietre di essa, Ed hanno pietà della sua polvere.14 Ustani, smiluj se Sionu:
vrijeme je da mu se smiluješ
– sada je čas!
15 E le genti temeranno il Nome del Signore, E tutti i re della terra la tua gloria,15 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo,
žale ruševine njegove.
16 Quando il Signore avrà riedificata Sion, Quando egli sarà apparito nella sua gloria,16 Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega
i svi kraljevi zemlje slave tvoje
17 Ed avrà volto lo sguardo all’orazione de’ desolati, E non avrà sprezzata la lor preghiera.17 kad Jahve opet sazda Sion,
kad se pokaže u slavi svojoj,
18 Ciò sarà scritto all’età a venire; E il popolo che sarà creato loderà il Signore.18 kad se osvrne na prošnju ubogih
i ne prezre molitve njihove.
19 Perciocchè egli avrà riguardato dall’alto luogo della sua santità; Perciocchè il Signore avrà mirato dal cielo verso la terra;19 Nek’ se zapiše ovo za budući naraštaj,
puk što nastane neka hvali Jahvu.
20 Per udire i gemiti de’ prigioni; Per isciogliere quelli ch’erano condannati a morte;20 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta,
s nebesa na zemlju gleda
21 Acciocchè si narri in Sion il Nome del Signore, E la sua lode in Gerusalemme.21 da čuje jauke sužnjeva,
da izbavi smrti predane,
22 Quando i popoli e i regni saranno raunati insieme, Per servire al Signore22 da se na Sionu navijesti ime Jahvino
i njegova hvala u Jeruzalemu
23 Egli ha tra via abbattute le mie forze; Egli ha scorciati i miei giorni.23 kad se narodi skupe
i kraljevstva da služe Jahvi.
24 Io dirò: O Dio mio, non farmi trapassare al mezzo de’ miei dì; I tuoi anni durano per ogni età.24 Putem je istrošio sile moje,
skratio mi dane.
25 Tu fondasti già la terra; E i cieli son l’opera delle tue mani;25 Rekoh: »Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih!
Kroza sva koljena traju godine tvoje.
26 Queste cose periranno, ma tu dimorerai; Ed esse invecchieranno tutte, come un vestimento; Tu le muterai come una vesta, e trapasseranno.26 U početku utemelji zemlju,
i nebo je djelo ruku tvojih.
27 Ma tu sei sempre lo stesso, E gli anni tuoi non finiranno giammai.27 Propast će, ti ćeš ostati,
sve će ostarjeti kao odjeća.
Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
28 I figliuoli de’ tuoi servitori abiteranno, E la progenie loro sarà stabilita nel tuo cospetto28 ti si uvijek isti
– godinama tvojim nema kraja.
29 Djeca će tvojih slugu živjeti u miru
i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.«