Salmi 102
123456789101112131415161718192021222324252627282930313233343536373839404142434445464748495051525354555657585960616263646566676869707172737475767778798081828384858687888990919293949596979899100101102103104105106107108109110111112113114115116117118119120121122123124125126127128129130131132133134135136137138139140141142143144145146147148149150
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| DIODATI | Biblija Hrvatski |
|---|---|
| 1 Orazione dell’afflitto, essendo angosciato, e spandendo il suo lamento davanti a Dio. SIGNORE, ascolta la mia orazione, E venga il mio grido infino a te. | 1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva pred Jahvom. |
| 2 Non nasconder la tua faccia da me; Nel giorno che io sono in distretta, inchina a me il tuo orecchio; Nel giorno che io grido, affrettati a rispondermi. | 2 Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe! |
| 3 Perciocchè i miei giorni son venuti meno come fumo, E le mie ossa sono arse come un tizzone. | 3 Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši! |
| 4 Il mio cuore è stato percosso come erba, Ed è seccato; Perciocchè io ho dimenticato di mangiare il mio pane. | 4 Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj. |
| 5 Le mie ossa sono attaccate alla mia carne, Per la voce de’ miei gemiti. | 5 Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti. |
| 6 Io son divenuto simile al pellicano del deserto; E son come il gufo delle solitudini. | 6 Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše. |
| 7 Io vegghio, e sono Come il passero solitario sopra il tetto. I miei nemici mi fanno vituperio tuttodì; | 7 Sličan sam čaplji u pustinji, postah k’o ćuk na pustoj razvalini. |
| 8 Quelli che sono infuriati contro a me fanno delle esecrazioni di me. | 8 Ne nalazim sna i uzdišem k’o samotan vrabac na krovu. |
| 9 Perciocchè io ho mangiata la cenere come pane, Ed ho temperata la mia bevanda con lagrime. | 9 Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me. |
| 10 Per la tua indegnazione, e per lo tuo cruccio; Perciocchè, avendomi levato ad alto, tu mi hai gettato a basso. | 10 Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama |
| 11 I miei giorni son come l’ombra che dichina; Ed io son secco come erba | 11 zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio. |
| 12 Ma tu, Signore, dimori in eterno E la tua memoria è per ogni età. | 12 Moji su dani k’o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave. |
| 13 Tu ti leverai, tu avrai compassione di Sion; Perciocchè egli è tempo di averne pietà; Perciocchè il termine è giunto. | 13 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena. |
| 14 Imperocchè i tuoi servitori hanno affezione alle pietre di essa, Ed hanno pietà della sua polvere. | 14 Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ – sada je čas! |
| 15 E le genti temeranno il Nome del Signore, E tutti i re della terra la tua gloria, | 15 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove. |
| 16 Quando il Signore avrà riedificata Sion, Quando egli sarà apparito nella sua gloria, | 16 Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje |
| 17 Ed avrà volto lo sguardo all’orazione de’ desolati, E non avrà sprezzata la lor preghiera. | 17 kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj, |
| 18 Ciò sarà scritto all’età a venire; E il popolo che sarà creato loderà il Signore. | 18 kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove. |
| 19 Perciocchè egli avrà riguardato dall’alto luogo della sua santità; Perciocchè il Signore avrà mirato dal cielo verso la terra; | 19 Nek’ se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu. |
| 20 Per udire i gemiti de’ prigioni; Per isciogliere quelli ch’erano condannati a morte; | 20 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda |
| 21 Acciocchè si narri in Sion il Nome del Signore, E la sua lode in Gerusalemme. | 21 da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane, |
| 22 Quando i popoli e i regni saranno raunati insieme, Per servire al Signore | 22 da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu |
| 23 Egli ha tra via abbattute le mie forze; Egli ha scorciati i miei giorni. | 23 kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi. |
| 24 Io dirò: O Dio mio, non farmi trapassare al mezzo de’ miei dì; I tuoi anni durano per ogni età. | 24 Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane. |
| 25 Tu fondasti già la terra; E i cieli son l’opera delle tue mani; | 25 Rekoh: »Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje. |
| 26 Queste cose periranno, ma tu dimorerai; Ed esse invecchieranno tutte, come un vestimento; Tu le muterai come una vesta, e trapasseranno. | 26 U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih. |
| 27 Ma tu sei sempre lo stesso, E gli anni tuoi non finiranno giammai. | 27 Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju: |
| 28 I figliuoli de’ tuoi servitori abiteranno, E la progenie loro sarà stabilita nel tuo cospetto | 28 ti si uvijek isti – godinama tvojim nema kraja. |
| 29 Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.« |
ITALIANO
ENGLISH
ESPANOL
FRANCAIS
LATINO
PORTUGUES
DEUTSCH
MAGYAR
Ελληνική
לשון עברית
عَرَبيْ