SCRUTATIO

Saturday, 1 November 2025 - Santa Lucilla ( Letture di oggi)

Premier livre de Samuel 1


font
BIBLES DES PEUPLESBiblija Hrvatski
1 Il y avait un homme de Ramataïm, un Soufite de la montagne d’Éphraïm, qui s’appelait Elkana. Il était fils de Yéroham, fils d’Élihou, fils de Tohou, fils de Souf, de la tribu d’Éphraïm.1 Bio jedan čovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin.
2 Il avait deux femmes, l’une s’appelait Anne, l’autre Pénina. Pénina avait des enfants mais Anne n’en avait pas.2 Imao je dvije žene: ime jednoj bijaše Ana, a drugoj bijaše ime Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala.
3 Cet homme montait chaque année de sa ville pour adorer et pour offrir des sacrifices à Yahvé Sabaot, au sanctuaire de Silo; les deux fils d’Héli, Hofni et Pinhas, servaient comme prêtres de Yahvé en cet endroit.3 Taj je čovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i prinese žrtvu Jahvi Sebaotu u Šilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, kao svećenici Jahvini.
4 Un jour Elkana offrait un sacrifice; il donna des portions à sa femme Pénina ainsi qu’à ses fils et à ses filles;4 Jednoga dana Elkana prinese žrtvu. On je obično svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima davao više žrtvenih dijelova,
5 il servit une double portion à Anne car il aimait Anne, mais Yahvé l’avait rendue stérile.5 a Ani je davao samo jedan dio, premda je više ljubio Anu, ali Jahve joj ne bijaše dao od srca poroda.
6 Sa rivale ne faisait qu’augmenter sa peine: elle l’humiliait parce que Yahvé l’avait rendue stérile.6 Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi što joj Jahve ne bijaše dao od srca poroda.
7 Chaque année c’était pareil quand elle montait à la maison de Yahvé: l’autre ravivait sa peine, Anne pleurait et ne mangeait plus.7 Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u dom Jahvin: Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti.
8 Elkana, son mari, lui dit: “Anne, pourquoi pleures-tu, pourquoi ne manges-tu pas, pourquoi es-tu si triste, est-ce que je ne vaux pas mieux pour toi que dix fils?”8 Tada joj reče Elkana, njezin muž: »Zašto plačeš, Ana? I zašto ne jedeš? Zašto ti je srce rastuženo? Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?«
9 Ce jour-là, après qu’on eut mangé et bu à Silo, Anne se leva alors que le prêtre Héli était assis sur son siège contre un des montants de la porte du sanctuaire de Yahvé.9 Ali Ana ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu – a svećenik Eli sjeđaše na stolici na pragu svetišta Jahvina.
10 Dans sa peine elle se tourna vers Yahvé et le pria sans cesser de pleurer;10 I ojađena u duši pomoli se Ana Jahvi, plačući gorko.
11 elle fit ce vœu: “Yahvé des armées, regarde avec bonté la peine de ta servante, souviens-toi de moi, n’oublie pas ta servante. Si tu donnes à ta servante un petit garçon, je le consacrerai à Yahvé pour le restant de ses jours et le rasoir ne passera pas sur sa tête.”11 I zavjetova se ovako: »Jahve Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i spomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Jahvi za sve dane njegova života i britva neće prijeći preko glave njegove.«
12 Elle priait là longuement devant Yahvé et Héli la regardait.12 Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina.
13 Anne priait dans le fond de son cœur, elle remuait à peine les lèvres et l’on n’entendait pas sa voix.13 Ana govoraše u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije čuo. Zato Eli pomisli da je pijana.
14 Héli pensa donc qu’elle était ivre, il lui dit: “Combien de temps vas-tu rester dans cet état? Va cuver ton vin.”14 I reče joj Eli: »Dokle ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina što je u tebi!«
15 Anne répondit: “Non, mon seigneur, je ne suis qu’une femme en peine; je n’ai bu ni vin, ni boisson alcoolisée, mais j’épanche mon cœur devant Yahvé.15 Ali Ana odgovori i reče: »Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna pića, nego izlijevam dušu svoju pred Jahvom.
16 Ne prends pas ta servante pour une femme de rien: si je me suis tellement attardée à prier, c’est parce que ma souffrance et mon chagrin sont grands.”16 Ne sudi službenicu svoju kao ženu nevaljalu, jer sam od preteške tuge i žalosti tako dugo molila.«
17 Héli reprit la parole et lui dit: “Va en paix, et que le Dieu d’Israël exauce la prière que tu lui as faite.”17 Tada joj Eli odgovori ovako: »Pođi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila.«
18 Elle lui dit à son tour: “Que ta servante trouve grâce à tes yeux!” Elle se leva, mangea, mais son visage n’était plus le même.18 A ona reče: »Neka službenica tvoja nađe milost u očima tvojim!« I žena ode svojim putem: jela je i lice joj nije više bilo tužno kao i prije.
19 De bon matin on se leva et, après s’être prosternés devant Yahvé, ils s’en retournèrent pour regagner leur maison à Rama.19 Sutradan uraniše i pokloniše se Jahvi, a onda se vratiše i dođoše svojoj kući u Ramu. Elkana pozna Anu, ženu svoju, a Jahve je se spomenu.
20 Elkana eut des relations avec sa femme Anne et Yahvé se souvint d’elle. Lorsque le temps fut accompli, Anne enfanta un fils et lui donna le nom de Samuel, car, dit-elle: “Je l’ai demandé à Yahvé.”20 Ana zatrudnje i, kad bî vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, »jer sam ga«, reče, »izmolila od Jahve«.
21 Elkana, son mari, monta avec toute sa maison pour offrir à Yahvé le sacrifice comme chaque année et s’acquitter de son vœu.21 Poslije godinu dana uziđe njezin muž Elkana sa svim domom svojim da prinese Jahvi godišnju žrtvu i da izvrši zavjet.
22 Anne ne monta pas, mais elle dit à son mari: “Lorsque l’enfant sera sevré, je le conduirai devant Yahvé et il y restera pour toujours.”22 Ali Ana ne pođe s njim jer reče svome mužu: »Neću poći dok se dijete ne odbije od prsâ, a onda ću ga odvesti da se pokaže pred Jahvom i da ostane ondje zauvijek.«
23 Elkana lui répondit: “Fais comme il te semble bon. Reste ici jusqu’à ce que tu l’aies sevré, et que Yahvé fasse comme tu viens de dire.” La femme resta donc, elle allaita son fils jusqu’au jour où il fut sevré.23 I odgovori joj Elkana, njezin muž: »Čini kako misliš da je dobro; ostani dok ga ne odbiješ od prsâ; samo neka ti Jahve ispuni tvoju želju!«
I žena osta kod kuće dojeći sina svoga dok ga nije odbila od prsâ.
24 Après qu’elle l’eut sevré, elle le fit monter avec elle à la maison de Yahvé à Silo; elle menait un taureau de trois ans avec une mesure de farine et une outre de vin. L’enfant était encore tout jeune.24 Čim ga je odbila od prsâ, povede ga sa sobom uzevši uz to trogodišnjeg junca, efu brašna i mijeh vina; i uvede ga u dom Jahvin u Šilu. A dječak je bio još vrlo mlad.
25 Ils sacrifièrent le taureau et ils amenèrent l’enfant à Héli.25 Tada zaklaše junca, a majka dječakova pristupi k Eliju.
26 Anne lui dit: “Pardon, mon seigneur! Aussi vrai que tu vis, mon seigneur, c’est moi la femme qui se tenait ici près de toi pour prier Yahvé.26 I reče Ana: »Dopusti, gospodaru! Tako ti života tvoga, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleći se Jahvi.
27 C’est pour cet enfant que j’ai prié et Yahvé m’a donné ce que je lui demandais.27 Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila.
28 À mon tour je le cède à Yahvé pour le restant de ses jours: il sera donné à Yahvé.” C’est ainsi qu’il resta là au service de Yahvé.28 Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova života: ta isprošen je od Jahve.« I pokloniše se ondje Jahvi.