Ecclesiasticus 11

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Sapientia humiliati exaltabit caput illius et in medio magnatorum consedere illum faciet.	1 Mudrost uzvisuje glavu siromahu i posađuje ga među knezove.
2 Non laudes virum in specie sua neque spernas hominem deformem in visu suo.	2 Ne hvali čovjeka po obličju njegovu i ne preziri nikoga zbog njegova izgleda.
3 Brevis in volatilibus est apis, et initium dulcoris habet fructus illius.	3 Malena je pčela među stvorovima krilatim, ali ona daje slast najslađu.
4 In vestitu ne glorieris umquam nec in die honoris tui extollaris, quoniam mirabilia opera Altissimi solius, et absconsa et invisa hominibus opera illius.	4 Ne uznosi se zbog odjeće koju nosiš niti se uznosi zbog svojih počasti; jer čudesna su djela Gospodnja, iako su skrivena ljudima.
5 Multi tyranni sederunt in terra, et insuspicabilis portavit diadema.	5 Često su kraljevi sjedili na tlima, a neznanac je stekao krunu.
6 Multi potentes exhonorati sunt valide, et gloriosi traditi sunt in manus alterorum.	6 I često su moćnici bili jako poniženi i odličnici potpali pod tuđu vlast.
7 Priusquam interroges, ne vituperes quemquam, sed, postquam interrogaveris, corripe iuste.	7 Ne optužuj prije nego što istražiš, prvo promisli, pa onda ukori.
8 Priusquam audias, ne respondeas verbum et in medio sermonum ne adicias loqui.	8 Ne odgovaraj prije nego si čuo i ne miješaj se usred govora.
9 De ea re, quae te non molestat, ne certeris et in iudicio peccantium ne consistas.	9 Ne prepiri se o onome što te se ne tiče i ne miješaj se u svađu grešnika.
10 Fili, ne in multis sint actus tui; etsi festinaveris, non eris immunis a delicto: si enim persecutus fueris, non apprehendes, et non effugies, si discurreris.	10 Sine moj, ne preuzimaj previše poslova; ako ih umnožiš, nećeš proći bez kazne; ma koliko se žurio, nećeš stići, niti ćeš trkom uteći.
11 Est homo laborans et festinans et dolens et tanto magis non abundabit.	11 Čovjek se trudi, muči i hiti, da bi još više zaostao.
12 Est homo marcidus egens susceptione, plus deficiens virtute et abundans paupertate;	12 Boga Postoji slab čovjek koji moli pomoć, bez snage i pun nevolje, ali ga Gospod milostivo gleda i podiže iz njegove bijede.
13 et oculus Dei respexit illum in bono et erexit eum ab humilitate ipsius et exaltavit caput eius: et mirati sunt in illo multi.	13 Uzdiže glavu njegovu i mnogi mu se dive.
14 Bona et mala, vita et mors, paupertas et honestas a Deo sunt.	14 Dobro i zlo, život i smrt, siromaštvo i bogatstvo – sve dolazi od Gospoda.
15 Sapientia et disciplina et scientia legis apud Dominum; dilectio et viae bonorum apud ipsum.
16 Error et tenebrae peccatoribus concreata sunt; qui autem exsultant in malis, consenescunt in malo.
17 Datio Dei permanet iustis, et beneplacitum illius successus habebit in aeternum.	17 Dar Gospodnji ostaje u pobožnikâ, i naklonost će ih Gospodnja dovijeka pratiti.
18 Est qui locupletatur parce agendo, et haec est pars mercedis illius	18 Ima ih koji se obogate pomnjom i škrtošću, i evo što im je plaća:
19 in eo quod dicit: “ Inveni requiem mihi, et nunc manducabo de bonis meis solus”;	19 dođe dan kad kažu: »Nađoh mir, i sad ću uživati svoja dobra«, ali ne znaju koliko će trajati: morat će dobra svoja ostaviti drugom i umrijeti.
20 et nescit quod tempus praeteriet, et mors appropinquet, et relinquet omnia aliis et morietur.	20 Ustraj u dužnosti svojoj, i neka ti je mila, i u svojem radu ostari.
21 Sta in mandato tuo et in illo conversare et in opere mandatorum tuorum veterasce.	21 Ne čudi se djelima grešnikovim; uzdaj se u Gospoda i ustraj u svom poslu, jer tako je lako Gospodu iznenada i začas obogatiti siromaha.
22 Ne mireris in operibus peccatorum; confide autem in Deo et mane in labore tuo.	22 Blagoslov je Gospodnji plaća pobožniku: brzo se rastvara cvijet blagoslova.
23 Facile est enim in oculis Dei subito honestare pauperem.	23 Ne reci: »Što mi još treba? I kakav me probitak čeka?«
24 Benedictio Dei in mercede iusti continuo, et in hora veloci successus illius fructificat.	24 Ne reci: »Imam svega dosta, kakvo me odsad zlo može zadesiti?«
25 Ne dicas: “ Quid est mihi opus? Et, quae erunt mihi ex hoc bona? ”.	25 U vrijeme dobra zlo se zaboravlja, i u vrijeme nesreće ne pamti se sreća.
26 Ne dicas: “ Sufficiens mihi sum; et, quid ex hoc nunc pessimabor? ”	26 Jer Gospodu je lako u dan smrtni platiti čovjeku prema činima njegovim.
27 In die bonorum ne immemor sis malorum et in die malorum ne immemor sis bonorum,	27 U vrijeme nevolje naslade se zaboravljaju, u posljednjem času otkrivaju se djela čovjekova.
28 quoniam facile est coram Deo in die obitus retribuere unicuique secundum vias suas.	28 Prije smrti ne zovi nikoga sretnim, jer se tek na svom koncu spoznaje čovjek.
29 Malitia horae oblivionem facit luxuriae magnae, et in fine hominis denudatio operum illius.	29 Ne uvodi svakoga čovjeka u kuću svoju, jer mnogovrsne su u spletkara zamke.
30 Ante mortem ne laudes hominem quemquam, quoniam in extremis suis agnoscitur vir.	30 Srce je oholičino jarebica-mamljivica u krletki, i kao uhoda vreba on tvoju propast.
31 Non omnem hominem inducas in domum tuam, multae enim sunt insidiae dolosi.	31 Klevetnik izvrće dobro u zlo i baca ljagu na samu krepost.
32 Sicut enim eructant praecordia foetentium, et sicut perdix inducitur in caveam, et ut caprea in laqueum, sic et cor superborum, et sicut prospector videns casum proximi sui.	32 Od jedne iskre nastaje ognjište puno žara, a grešnik vreba da prolije krv.
33 Bona enim in mala convertens insidiator et in electis imponet maculam.	33 Čuvaj se opakoga, jer on zlo snuje, da ti ne nanese vječnu sramotu.
34 A scintilla una augentur carbones, et ab uno doloso augetur sanguis; homo vero peccator sanguini insidiatur.	34 Uvedi tuđinca u kuću, i on će donijeti nevolju i otuđiti te od tvojih.
35 Attende tibi a pestifero, fabricat enim mala; ne forte inducat super te maculam in perpetuum.
36 Admitte ad te alienigenam, et subvertet te in turbore et abalienabit te a tuis propriis.