Izaija 43

Biblija Hrvatski	VULGATA
1 Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, koji te sazdao, Izraele: »Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj!	1 Et nunc hæc dicit Dominus creans te, Jacob, et formans te, Israël : Noli timere, quia redemi te, et vocavi te nomine tuo : meus es tu.
2 Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće.	2 Cum transieris per aquas, tecum ero, et flumina non operient te ; cum ambulaveris in igne, non combureris, et flamma non ardebit in te.
3 Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. Za otkupninu tvoju dajem Egipat, mjesto tebe dajem Kuš i Šebu.	3 Quia ego Dominus Deus tuus, Sanctus Israël, salvator tuus, dedi propitiationem tuam Ægyptum, Æthopiam, et Saba, pro te.
4 Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim. Stog i dajem ljude za tebe, i narode za život tvoj.	4 Ex quo honorabilis factus es in oculis meis, et gloriosus, ego dilexi te, et dabo homines pro te, et populos pro anima tua.
5 Ne boj se, jer ja sam s tobom. S istoka ću ti dovest’ potomstvo i sabrat ću te sa zapada.	5 Noli timere, quia ego tecum sum ; ab oriente adducam semen tuum, et ab occidente congregabo te.
6 Reći ću sjeveru: ‘Daj mi ga!’ a jugu: ‘Ne zadržavaj ga!’ Sinove mi dovedi izdaleka, i kćeri moje s kraja zemlje,	6 Dicam aquiloni : Da ; et austro : Noli prohibere : affer filios meos de longinquo, et filias meas ab extremis terræ.
7 sve koji se mojim zovu imenom, i koje sam na svoju slavu stvorio, koje sam sazdao i načinio.«	7 Et omnem qui invocat nomen meum, in gloriam meam creavi eum, formavi eum, et feci eum.
8 Bog »Izvedi narod slijep, premda oči ima, i gluh, premda uši ima.	8 Educ foras populum cæcum, et oculos habentem ; surdum, et aures ei sunt.
9 Neka se saberu sva plemena i neka se skupe narodi. Tko je od njih to prorekao i davno navijestio? Nek’ dovedu svjedoke da se opravdaju, neka se čuje da se može reći: ‘Istina je!’	9 Omnes gentes congregatæ sunt simul, et collectæ sunt tribus. Quis in vobis annuntiet istud, et quæ prima sunt audire nos faciet ? Dent testes eorum, justificentur, et audiant, et dicant : Vere.
10 Jer vi ste mi svjedoci«, riječ je Jahvina, »i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da sam to ja. Prije mene nijedan bog nije bio načinjen i neće poslije mene biti.	10 Vos testes mei, dicit Dominus, et servus meus quem elegi : ut sciatis, et credatis mihi, et intelligatis quia ego ipse sum ; ante me non est formatus Deus, et post me non erit.
11 Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja.	11 Ego sum, ego sum Dominus, et non est absque me salvator.
12 Ja sam prorekao, spasio i navijestio, i nema među vama tuđinca! Vi ste mi svjedoci«, riječ je Jahvina, »a ja sam Bog	12 Ego annuntiavi, et salvavi ; auditum feci, et non fuit in vobis alienus : vos testes mei, dicit Dominus, et ego Deus.
13 od vječnosti – ja jesam! I nitko iz ruke moje ne izbavlja; što učinim, tko izmijeniti može?«	13 Et ab initio ego ipse, et non est qui de manu mea eruat. Operabor, et quis avertet illud ?
14 Ovako govori Jahve, otkupitelj vaš, Svetac Izraelov: »Radi vas poslah protiv Babilona, oborit ću prijevornice zatvorima, i Kaldejci će udariti u kukanje.	14 Hæc dicit Dominus, redemptor vester, Sanctus Israël : Propter vos misi in Babylonem, et detraxi vectes universos, et Chaldæos in navibus suis gloriantes.
15 Ja sam Jahve, Svetac vaš, stvoritelj Izraelov, kralj vaš!«	15 Ego Dominus, Sanctus vester, creans Israël, rex vester.
16 Ovako govori Jahve, koji put po moru načini i stazu po vodama silnim;	16 Hæc dicit Dominus, qui dedit in mari viam, et in aquis torrentibus semitam ;
17 koji izvede bojna kola i konje, vojsku i junake, i oni padoše da više ne ustanu, zgasnuše, kao stijenj se utrnuše.	17 qui eduxit quadrigam et equum, agmen et robustum : simul obdormierunt, nec resurgent ; contriti sunt quasi linum, et extincti sunt.
18 »Ne spominjite se onog što se zbilo, nit’ mislite na ono što je prošlo.	18 Ne memineritis priorum, et antiqua ne intueamini.
19 Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši.	19 Ecce ego facio nova, et nunc orientur, utique cognoscetis ea : ponam in deserto viam, et in invio flumina.
20 Slavit će me divlje zvijeri, čaglji i nojevi, jer vodu ću stvorit’ u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga.	20 Glorificabit me bestia agri, dracones, et struthiones : quia dedi in deserto aquas, flumina in invio, ut darem potum populo meo, electo meo.
21 I narod koji sam sebi sazdao moju će kazivati hvalu!«	21 Populum istum formavi mihi : laudem meam narrabit.
22 »Ali me ti, Jakove, nisi zazvao, niti si se zamorio oko mene, Izraele!	22 Non me invocasti, Jacob, nec laborasti in me, Israël.
23 Nisi mi prinosio ovce za paljenicu, nisi me častio žrtvama. A ja te silio nisam na prinose, nisam ti dodijavao ištući kâda.	23 Non obtulisti mihi arietem holocausti tui, et victimis tuis non glorificasti me ; non te servire feci in oblatione, nec laborem tibi præbui in thure.
24 Nisi mi kupovao za novac trsku, nisi me sitio salom svojih žrtava; nego si me grijesima svojim mučio, bezakonjem svojim dosađivao mi.	24 Non emisti mihi argento calamum, et adipe victimarum tuarum non inebriasti me : verumtamen servire me fecisti in peccatis tuis ; præbuisti mihi laborem in iniquitatibus tuis.
25 A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem i grijeha se tvojih ne spominjem.	25 Ego sum, ego sum ipse qui deleo iniquitates tuas propter me, et peccatorum tuorum non recordabor.
26 Podsjeti me, zajedno se sporimo, govori ti da se opravdaš.	26 Reduc me in memoriam, et judicemur simul : narra si quid habes ut justificeris.
27 Prvi je otac tvoj sagriješio, posrednici tvoji od mene se odmetnuli,	27 Pater tuus primus peccavit, et interpretes tui prævaricati sunt in me :
28 knezovi su tvoji oskvrnuli svetište. Tad izručih Jakova prokletstvu, i poruzi Izraela.«	28 et contaminavi principes sanctos ; dedi ad internecionem Jacob, et Israël in blasphemiam.