SCRUTATIO

Mercoledi, 8 ottobre 2025 - Santa Pelagia ( Letture di oggi)

Knjiga o Jobu 9


font
Biblija HrvatskiBIBBIA MARTINI
1 Job progovori i reče:1 Giobbe rispose, e disse:
2 »Zaista, dobro ja znadem da je tako:
kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
2 Veramente io so, che così va la bisogna, e che l'uomo paragonato con Dio non ha più giustizia.
3 Ako bi se tkogod htio preti s njime,
odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
3 Se ci vorrà venire a contesa con lui non potrà rendergli conto d'una cosa ogni mille.
4 Srcem on je mudar, a snagom svesilan,
i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
4 Egli il saggio di mente, il forte in possanza; chi mai a lui contradisse, e potè aver pace?
5 On brda premješta, a ona to ne znaju,
u jarosti svojoj on ih preokreće.
5 Egli trasporta le montagne, ed elle non se n' avveggono quand'ei nel suo furore le spiana.
6 Pokreće on zemlju sa njezina mjesta,
iz temelja njene potresa stupove.
6 Egli dal suo sito scuote la terra, e le sue fondamenta sono sommosse.
7 Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa,
on pečatom svojim i zvijezde pečati.
7 Egli comanda al sole, e non nasce, e le stelle tiene egli chiuse come sotto sigillo.
8 Jedini on je nebesa razapeo
i pučinom morskom samo on hodao.
8 Egli solo distese i cicli, e cammina sui flutti del mare.
9 Stvorio je Medvjede i Oriona,
Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.
9 Egli creò e Arturo, e Orione, e le Hiadi, e le ascose parti del mezzodì.
10 Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih
čudesa koja se izbrojit’ ne mogu.
10 Egli fa cose grandi, e incomprensibili, e miracolose, che non possono numerarsi.
11 Ide pored mene, a ja ga ne vidim;
evo, on prolazi – ja ga ne opažam.
11 S'ei viene a me io noi veggo, e s'egli si parte io non me n'accorgo.
12 Ugrabi li što, tko će mu to priječit’,
i tko ga pitat’ smije: ‘Što si učinio?’
12 Se egli repentinamente vuoi far disamina, chi rispondere a lui potrà? ovvero chi potrà dirgli: Perché fai cosi?
13 Bog silni srdžbu svoju ne opoziva:
pred njim poniču saveznici Rahaba.
13 Egli è Dio, e all'ira di lui nessun può resistere, e sotto di lui si incurvano quei, che reggono il mondo.
14 Pa kako onda da njemu odgovorim,
koju riječ da protiv njega izaberem?
14 Son io qualche cosa di grande, che possa rispondere a lui, e stare a tu per tu con lui?
15 I da sam u pravu, odvratio ne bih,
u suca svojega milost bih molio.
15 Io che sebbene avessi qualche ragione non risponderò, ma implorerò la clemenza del mio Giudice.
16 A kad bi se na zov moj i odazvao,
vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
16 E quando esaudisse egli le mie suppliche, non crederò che egli abbia avuto riguardo alle mie voci.
17 Jer, za dlaku jednu on mene satire,
bez razloga moje rane umnožava.
17 Perocché egli mi ruoterà in un turbine, e moltiplicherà le mie piaghe anche senza cagione.
18 Ni časa jednoga predahnut’ mi ne dâ,
nego mene svakom gorčinom napaja!
18 Ei non lascia riposo alcuno al mio spirito, e mi inebria di amarezze.
19 Ako je na snagu – ta on je najjači!
Ako je na pravdu – tko će njega na sud?
19 Se si ricorre alla possanza, egli è potentissimo, se all'equità nel giudicare, nissuno ardisce di rendere testimonianza in favor mio.
20 Da sam i prav, usta bi me osudila,
da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
20 Se io vorrò giustificarmi, mi condannerà la mia propria bocca, se io mi dimostrerò innocente egli mi convincerà di reato.
21 A jesam li nevin? Ni sam ne znam više,
moj je život meni sasvim omrzao!
21 Quand'anche io fossi perfetto, questo stesso sarà ignoto all'anima mia, e mi sarà noiosa la vita.
22 Jer, to je svejedno; i zato ja kažem:
nevina i grešnika on dokončava.
22 Questa sola cosa ho detto io: Egli consuma e l'innocente, e l'iniquo.
23 I bič smrtni kad bi odjednom ubijô...
ali on se ruga nevolji nevinih.
23 Se egli flagella, uccida a un tratto, e non rida delle pene degli innocenti.
24 U zemlji predanoj u šake zlikovaca,
on oči sucima njezinim zastire.
Ako on to nije, tko je drugi onda?
24 La terra è data in balìa dell'empio, il quale mette una benda agli occhi de' giudici di essa. E se egli noi fa, chi è adunque, che lo faccia?
25 Od skoroteče su brži moji dani,
bježe daleko, nigdje dobra ne videć’.
25 I giorni miei sono stati più veloci di uom corridore; sono fuggiti, e nulla hanno veduto di bene.
26 K’o čamci od rogoza hitro promiču,
k’o orao na plijen kada se zaleti.
26 Sono passati di fuga come nave carica di pomi, come aquila, che vola alla preda.
27 Kažem li: zaboravit ću jadikovku,
razvedrit ću lice i veseo biti,
27 Allorché io dico: Non parlerò più così; si altera la mia faccia, e mi strazia il dolore.
28 od mojih me muka groza obuzima,
jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
28 Io temeva di tutte le mie azioni, sapendo, che non mi avresti perdonato se io peccava.
29 Ako li sam grešan,
ta čemu onda da zalud mučim sebe.
29 Ma se anche cosi facendo io son empio, perché mi son io travagliato inutilmente?
30 Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao,
kad bih i lugom ruke svoje umio,
30 Quand' io fossi lavato con acqua di neve, e le mani mie luccicassero per mondezza,
31 u veću bi me nečist opet gurnuo,
i moje bi me se gnušale haljine!
31 Nulladimeno mi immergerai nella lordura, e avranno di me orrore le stesse: mie vesti.
32 Nije čovjek k’o ja da se s njime pravdam
i na sud da idem s njim se parničiti.
32 Perocché non avrò io a difendermi da un uomo simile a me, né da uno, che possa essere com'io convenuto in giudizio.
33 Niti kakva suca ima među nama
da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
33 Non v' ha chi possa entrar dì mezzo trall'uno, e l'altro ad essere arbitro tra noi due.
34 da šibu njegovu od mene odmakne,
da užas njegov mene više ne plaši!
34 Ritiri egli da me la sua verga, e non mi agghiadi co' suoi terrori.
35 Govorit ću ipak bez ikakva straha,
jer ja nisam takav u svojim očima!
35 Parlerò, e nol temerò; perocché nel timore non poss'io dar risposta.