Knjiga o Jobu 35

¹ Elihu nastavi svoju besjedu i reče:

² »Zar ti misliš da pravo svoje braniš,
da pravednost pred Bogom dokazuješ,

³ kada mu kažeš: ‘Što ti je to važno,
i ako griješim, što ti činim time?’

⁴ Na sve to ja ću odgovorit’ tebi
i prijateljima tvojim ujedno.

⁵ Po nebu se obazri i promatraj!
Gledaj oblake: od tebe su viši!

⁶ Ako griješiš, što si mu uradio,
prijestupom svojim što si mu zadao?

⁷ Ako si prav, što si dodao njemu
i što iz ruke tvoje on dobiva?

⁸ Opakost tvoja tebi slične pogađa i pravda tvoja čovjeku koristi.

⁹ Ali kad ispod teškog stenju jarma,
kad vapiju na nasilje moćnika,

¹⁰ nitko ne kaže: ‘Gdje je Bog, moj tvorac,
koji noć pjesmom veselom ispunja,

¹¹ umnijim nas od zvijeri zemskih čini
i mudrijima od ptica nebeskih?’

¹² Tad vapiju, al’ on ne odgovara
poradi oholosti zlikovaca.

¹³ Ali kako je isprazno tvrditi
da Bog njihove ne čuje vapaje,
da pogled na njih ne svraća Svesilni!

¹⁴ A kamoli tek kada ti govoriš:
‘On ne vidi mene, parnica moja
pred njime stoji, a ja na nj još čekam.’

¹⁵ Ili: ‘Njegova srdžba ne kažnjava,
nimalo on za prijestupe ne mari.’

¹⁶ Isprazno tada otvara Job usta
i besjede gomila nerazumne.«