Izaija 33

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Teško tebi koji nepustošen pustošiš, koji pljačkaš nepljačkan, kad prestaneš, tebe će opustošiti, opljačkat’ te kad prestaneš pljačkati.	1 Vae, qui praedaris, cum nemo te praedatus sit; qui devastas, cum nemo te devastaverit! Cum consummaveris depraedationem, depraedaberis; cum perfeceris devastationem, te devastabunt.
2 Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mišica naša svako jutro, naš spas u doba nevolje.	2 Domine, miserere nostri, te enim exspectavimus; esto brachium nostrum in mane et salus nostra in tempore tribulationis.
3 Od silna tutnja pobjegoše narodi, ti ustade, raspršiše se puci,	3 A voce fragoris fugerunt populi, ab exaltatione tua dispersae sunt gentes.
4 i plijen se skuplja kao što se kupe šaške, na nj će navaliti kao jato skakavaca.	4 Et congregabuntur spolia, sicut colligitur bruchus; sicut discurrunt locustae, ad ea discurritur.
5 Uzvišen je Jahve jer u visini prebiva, on puni Sion pravom i pravednošću.	5 Sublimis est Dominus, quoniam habitat in excelso; implet Sion iudicio et iustitia.
6 Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago – a strah Gospodnji njegovo bogatstvo.	6 Et erit firmitas in temporibus tuis; divitiae salutis sapientia et scientia: timor Domini ipse est thesaurus eius.
7 Gle, stanovništvo Arielovo kuka po ulicama, glasnici mironosni plaču gorko.	7 Ecce praecones clamabunt foris, angeli pacis amare flebunt.
8 Opustješe ceste, s putova nesta putnikâ; raskidaju se savezi, preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira.	8 Dissipatae sunt viae, cessavit transiens per semitam; irritum fecit pactum, reiecit testes, non reputavit homines.
9 Gine zemlja u žalosti, u stidu vene Libanon. Šaron je kao stepa, Bašan i Karmel ogolješe.	9 Luget et elanguescit terra, confusus est Libanus et obsorduit, et factus est Saron sicut desertum, et exaruerunt Basan et Carmelus.
10 »Sada ću ustati«, veli Jahve, »sada ću se dići, sada uzvisiti.	10 “ Nunc consurgam, dicit Dominus, nunc exaltabor, nunc sublevabor.
11 Začeste sijeno, rodit ćete slamu; dah moj proždrijet će vas kao oganj.	11 Concipietis fenum, parietis stipulam; spiritus meus ut ignis vorabit vos.
12 Narodi će biti sažgani u vapno, kao posječeno trnje što gori u vatri.	12 Et erunt populi fornaces calcis: spinae congregatae igne comburentur.
13 Čujte, vi koji ste daleko, što sam učinio, a vi koji ste blizu, poznajte mi snagu!«	13 Audite, qui longe estis, quae fecerim, et cognoscite, vicini, fortitudinem meam ”.
14 Na Sionu strepe grešnici, trepet spopada bezbožnika: »Tko će od nas opstati pred ognjem zatornim, tko će od nas opstati pred žarom vječnim?«	14 Conterriti sunt in Sion peccatores, possedit tremor impios. Quis poterit habitare de vobis cum igne devorante? Quis habitabit ex vobis cum ardoribus sempiternis?
15 Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje uši da ne čuje o krvoproliću, koji zatvara oči da ne vidi zlo:	15 Qui ambulat in iustitiis et loquitur aequitates, qui reicit lucra ex rapinis et excutit manus suas, ne munera accipiat, qui obturat aures suas, ne audiat sanguinem, et claudit oculos suos, ne videat malum:
16 on će prebivati u visinama, tvrđe na stijenama bit će mu utočište, imat će dosta kruha i vode će mu svagda dotjecati.	16 iste in excelsis habitabit, munimenta saxorum refugium eius; panis ei datus est, aquae eius fideles sunt.
17 Oči će ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat će zemlju nepreglednu.	17 Regem in decore suo videbunt oculi tui, cernent terram longinquam.
18 Srce će ti u strahu misliti: »Gdje li je onaj što je brojio, gdje li onaj što je mjerio, gdje li onaj što je prebrajao mladiće?«	18 Cor tuum cum timore inquiret: “ Ubi est scriba? Ubi ponderator? Ubi computator turrium? ”.
19 Nećeš više vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora, jezika strana što ga nitko ne razumije.	19 Populum impudentem non videbis, populum profundi sermonis, ininterpretabilis, linguae barbarae absque intellegentia.
20 Pogledaj na Sion, grad blagdana naših: oči će ti Jeruzalem vidjeti, prebivalište zaštićeno, šator što se ne prenosi, kojem se kolčići nikad ne vade, nit’ mu se ijedno uže otkida.	20 Respice Sion civitatem sollemnitatum nostrarum! Oculi tui videbunt Ierusalem, habitationem securam, tabernaculum quod nequaquam transferri poterit; nec auferentur clavi eius in sempiternum, et omnes funiculi eius non rumpentur.
21 Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i širokih rukavaca: neće onud proći nijedna lađa s veslima niti će koji bojni brod projedriti.	21 Quia ibi potens Dominus pro nobis loco fluviorum, rivorum late patentium; non transibit ibi navis remigum, neque navis magna transgredietur eum.
22 Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda, Jahve je kralj naš – on će nas spasiti.	22 Dominus enim iudex noster, Dominus legifer noster, Dominus rex noster: ipse salvabit nos.
23 Užad ti je popustila, ne može držati jarbola ni razviti stijega, pa se dijeli golemo blago oteto – kljasti će se naplijeniti plijena!	23 Laxati sunt funiculi tui nec sustinent malum suum, ut dilatare velum non queant. Tunc divident caeci praedam multam; claudi diripient rapinam.
24 I nijedan građanin neće reći: »Bolestan sam!« Narodu što živi ondje krivnja će se oprostiti.	24 Nec dicet incola: “ Elangui ”. Populus, qui habitat in ea, auferetur ab eo iniquitas.