Salmi 107
123456789101112131415161718192021222324252627282930313233343536373839404142434445464748495051525354555657585960616263646566676869707172737475767778798081828384858687888990919293949596979899100101102103104105106107108109110111112113114115116117118119120121122123124125126127128129130131132133134135136137138139140141142143144145146147148149150
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| BIBBIA VOLGARE | Biblija Hrvatski |
|---|---|
| 1 Cantico a esso David. | 1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova! |
| 2 Iddio, apparecchiato è il mio cuore; apparecchiato è il cuore mio; canterò, e salmeggerò nella mia gloria. | 2 Tako nek’ reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske |
| 3 Lèvati [gloria mia; lèvati] salterio e citara; leverommi per tempo. | 3 i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga. |
| 4 A te confesserò ne' popoli, Signore; e loderò te nelle nazioni. | 4 Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć’ do naseljena grada. |
| 5 Come è grande sopra li cieli la misericordia tua, e insino alle nubi la verità tua. | 5 Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima. |
| 6 Lèvati, Signore, sopra li cieli; e sopra ogni terra è la gloria tua; | 6 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. |
| 7 acciò siano liberati li diletti tuoi. Con la tua destra fammi salvo, ed esaudi me. | 7 Pravim ih putem povede da stignu ka gradu naseljenu. |
| 8 Iddio ha parlato nel santo suo. Rallegrarommi (nel Salvatore) e dividerò la Sichima, e mensurarò la valle de' tabernacoli. | 8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! |
| 9 Mio è Galaad, e mio è Manasse; ed Efraim ricevitore del mio capo. Iuda è mio re; | 9 Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. |
| 10 Moab vaso della mia speranza. Nell' Idumea stenderò il mio calzamento; a me gli estranei sono fatti amici. | 10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima, |
| 11 Chi mi ritornerà nella città fortificata? chi mi ritornerà insino a Idumea? | 11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. |
| 12 Non sarai tu, Signore, che ne hai suspetti? E non uscirai, o Dio, nelle virtù nostre? | 12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. |
| 13 A noi dona l'aiuto della tribulazione; però che vana è la salute delli uomini. | 13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. |
| 14 In Dio faremo la virtù; e lui a niente reducerà li nemici nostri. | 14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. |
| 15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! | |
| 16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. | |
| 17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć’ svoje opačine: | |
| 18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. | |
| 19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. | |
| 20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. | |
| 21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! | |
| 22 Nek’ prinose žrtve zahvalnice i kličući nek’ djela njegova kazuju! | |
| 23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: | |
| 24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. | |
| 25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. | |
| 26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. | |
| 27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. | |
| 28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. | |
| 29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. | |
| 30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. | |
| 31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! | |
| 32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! | |
| 33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; | |
| 34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. | |
| 35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore | |
| 36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. | |
| 37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. | |
| 38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. | |
| 39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnjâ i nevoljâ. | |
| 40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. | |
| 41 Iz nevolje podiže ubogog i obitelji k’o stada umnožî. | |
| 42 Videć’ to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! | |
| 43 Tko je mudar nek’ o svemu tom razmišlja i nek’ uvidi dobrotu Jahvinu! |
ITALIANO
ENGLISH
ESPANOL
FRANCAIS
LATINO
PORTUGUES
DEUTSCH
MAGYAR
Ελληνική
לשון עברית
عَرَبيْ