| 1 Depois disso Absalão adquiriu para si um carro, cavalos e cinqüenta homens para escoltaram-no. | 1 Poslije toga nabavi Abšalom sebi kola i konje i pedeset ljudi koji su trčali pred njim. |
| 2 Colocava-se desde cedo à beira do caminho, junto à grande porta, e interpelava todos os que vinham procurar o rei para um julgamento, dizendo: De que cidade és tu? O outro respondia: Teu servo é de tal tribo de Israel. | 2 Abšalom je u rano jutro stajao kraj puta koji vodi do gradskih vrata; i tko god je imao kakvu parnicu te išao kralju na sud, Abšalom bi ga dozvao k sebi i pitao: »Iz kojega si grada?« A kad bi ovaj odgovorio: »Tvoj je sluga iz toga i toga Izraelova plemena«, |
| 3 Vê, dizia-lhe Absalão; a tua causa é boa e justa; mas não há ninguém para te ouvir da parte do rei. | 3 tada bi mu Abšalom rekao: »Vidiš, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali nećeš naći nikoga koji bi te saslušao kod kralja.« |
| 4 E Absalão ajuntava: Oh, quem me dera ser juiz desta terra! Todo o que tivesse um litígio ou uma questão e viesse ter comigo, eu lhe faria justiça. | 4 Abšalom bi nastavljao: »Ah, kad bi mene postavili za suca u zemlji! Svaki bi koji ima kakvu parnicu ili sud dolazio k meni i ja bih mu pribavio pravo!« |
| 5 E se alguém se aproximava para se prostrar diante dele, estendia a mão, detinha-o e beijava-o. | 5 A kad bi mu se tko približio da mu se pokloni, on bi pružio ruku, privukao ga k sebi i poljubio. |
| 6 Assim fazia Absalão com todos os israelitas que vinham procurar o rei para qualquer julgamento. E desse modo conquistou os corações dos israelitas. | 6 Tako je činio Abšalom svim Izraelcima koji su dolazili na sud kralju. Time je Abšalom predobivao srca Izraelaca za sebe. |
| 7 Quatro anos se passaram. Absalão disse ao rei: Deixa-me ir a Hebron para cumprir ali uma promessa que fiz ao Senhor. | 7 Kad su prošle četiri godine, Abšalom reče kralju: »Dopusti da odem u Hebron i da izvršim zavjet kojim sam se zavjetovao Jahvi. |
| 8 Quando o teu servo estava em Gessur, fez este voto: se Senhor me reconduzir a Jerusalém, irei prestar-lhe culto em Hebron. | 8 Jer kad bijah u Gešuru u Aramu, tvoj se sluga zavjetovao ovako: ‘Ako me Jahve dovede natrag u Jeruzalem, iskazat ću čast Jahvi u Hebronu.’« |
| 9 Vai em paz, disse-lhe o rei. E ele foi para Hebron. | 9 A kralj mu odgovori: »Idi u miru!« I on krenu na put i ode u Hebron. |
| 10 Absalão enviou emissários secretos a todas as tribos de Israel, com esta mensagem: Quando ouvirdes o som da trombeta, dizei: Absalão é rei em Hebron! | 10 Abšalom razasla tajne glasnike po svim Izraelovim plemenima i poruči im: »Kad čujete zvuk roga, tada recite: ‘Abšalom je postao kralj u Hebronu.’« |
| 11 Ora, tinham partido de Jerusalém com Absalão duzentos homens, convidados por ele, que o seguiam com simplicidade de coração, sem nada suspeitar. | 11 A ode s Abšalomom dvije stotine ljudi iz Jeruzalema; bijahu to uzvanici koji su bezazleno pošli ne znajući što se sprema. |
| 12 Enquanto oferecia os sacrifícios, Absalão mandou chamar também Aquitofel, gilonita, conselheiro de Davi, à sua cidade de Gilo. E assim a conjuração se fortificava e se tornava cada vez mais numerosa em torno de Absalão. | 12 Abšalom posla i po Gilonjanina Ahitofela, Davidova savjetnika, iz njegova grada Gilona, da pribiva prinošenju žrtava. Urota je bila jaka, a mnoštvo Abšalomovih pristaša sve je više raslo. |
| 13 Vieram então anunciar a Davi: Os israelitas aderem a Absalão! | 13 Tada stiže Davidu glasnik te mu javi: »Srce Izraelaca priklonilo se Abšalomu.« |
| 14 Davi disse então a todos os que estavam com ele em Jerusalém: Vamos, fujamos, porque não podemos de outro modo escapar a Absalão! Apressai-vos e parti, não suceda que ele nos surpreenda de repente, e nos inflija a ruína, passando a cidade ao fio da espada. | 14 Tada David reče svim svojim dvoranima koji bijahu s njim u Jeruzalemu: »Ustanite! Bježimo! Inače nećemo uteći od Abšaloma. Pohitite brzo, da on ne bude brži i ne stigne nas, da ne obori na nas zlo i ne pobije grada oštricom mača!« |
| 15 Os servos do rei disseram-lhe: Faça-se como ordenar o rei, meu senhor; somos teus servos. | 15 A kraljevi dvorani odgovoriše kralju: »Što god odluči naš gospodar kralj, evo tvojih slugu!« |
| 16 O rei partiu a pé com toda a sua família, mas deixou dez concubinas para guardar o palácio. | 16 I kralj iziđe pješice sa svim svojim dvorom; ipak ostavi kralj deset inoča da čuvaju palaču. |
| 17 O rei saiu, pois, a pé com todos os seus servos, e se detiveram na última casa. | 17 I kralj ode pješice sa svim narodom i zaustavi se kod posljednje kuće. |
| 18 Todo o seu exército desfilava ao seu lado; os cereteus, os feleteus e todos os geteus, em número de seiscentos homens que o tinham seguido desde Get, todos marchavam diante do rei. | 18 Svi njegovi dvorani stajahu uza nj. Tada svi Kerećani, svi Pelećani, Itaj i svi Gićani koji bijahu došli s njim iz Gata, šest stotina ljudi, prođoše pred kraljem. |
| 19 O rei disse a Etai, o geteu: Por que vens também tu conosco? Volta e fica com o {novo} rei, pois és um estrangeiro, e mesmo um exilado de tua terra. | 19 Kralj upita Itaja Gićanina: »Zašto i ti ideš s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje. |
| 20 Chegaste ontem, e hoje vou fazer que andes errante conosco, não sabendo eu mesmo aonde vou? Volta. Toma os teus contigo, e que o Senhor seja misericordioso e fiel para contigo. | 20 Jučer si došao, a danas da te vodim da se potucaš s nama kad ja idem kamo me sreća nanese. Vrati se i odvedi svoju braću natrag sa sobom, a Jahve neka ti iskaže ljubav i vjernost!« |
| 21 Mas Etai respondeu ao rei: Pela vida do Senhor, e pela vida do rei, meu senhor! Onde estiver o meu senhor e rei, ali estará também o teu servo, tanto para a morte como para a vida. | 21 Ali Itaj odgovori kralju ovako: »Živoga mi Jahve i tako mi živ bio moj gospodar kralj: gdje god bude moj gospodar kralj, bilo na smrt ili na život, ondje će biti i tvoj sluga!« |
| 22 Está bem, disse Davi, passa. E Etai, o geteu, desfilou com todos os seus homens e com toda a sua comitiva. | 22 Tada David reče Itaju: »Hajde, prođi!« I Itaj iz Gata prođe sa svim svojim ljudima i sa svom svojom pratnjom. |
| 23 E estando o rei junto do Cedron, enquanto desfilava o povo diante dele, tomando o caminho da oliveira do deserto, toda a terra chorava em alta voz. | 23 Svi plakahu iza glasa. Kralj je stajao na potoku Kidronu i sav je narod prolazio pred njim prema pustinji. |
| 24 Veio também Sadoc com todos os seus levitas, trazendo a arca da aliança de Deus. Depuseram-na, enquanto Abiatar subia, e até que tivesse passado todo o povo que tinha saído da cidade. | 24 Bijaše ondje i Sadok i s njim svi leviti koji su nosili Kovčeg Božji. I oni spustiše Kovčeg Božji kraj Ebjatara dok sav narod nije izišao iz grada. |
| 25 Disse então o rei a Sadoc: Reconduz a arca de Deus à cidade. Se eu achar graça aos olhos do Senhor, ele me reconduzirá e me fará revê-la, bem como o lugar de sua habitação. | 25 Tada kralj reče Sadoku: »Odnesi Kovčeg Božji natrag u grad. Ako nađem milost u Jahve, on će me dovesti natrag i dopustiti mi da opet vidim njega i njegovo prebivalište. |
| 26 Mas se disser que não quer mais saber de mim, eis-me aqui; faça de mim o que lhe aprouver. | 26 A ako rekne ovako: ‘Nisi mi po volji!’ – onda evo me, neka čini sa mnom što je dobro u njegovim očima!« |
| 27 O rei disse ainda a Sadoc: Vede: tu e Abiatar, voltai em paz para a cidade com Aquimaas, teu filho, e Jônatas, filho de Abiatar. | 27 Još kralj reče svećeniku Sadoku: »Hajde, ti i Ebjatar vratite se u miru u grad, i vaša dva sina s vama, tvoj sin Ahimaas i Ebjatarov sin Jonatan. |
| 28 Eu vou arrastar-me pelas campinas do deserto, esperando que me mandeis notícias. | 28 Evo, ja ću se zadržati na ravnicama pustinje dok ne dođe od vas glas da me obavijesti.« |
| 29 Sadoc e Abiatar reconduziram, pois, a arca de Deus para Jerusalém e lá ficaram. | 29 Nato Sadok i Ebjatar odnesoše Kovčeg Božji natrag u Jeruzalem i ostadoše ondje. |
| 30 Davi subiu chorando o monte das Oliveiras, cabeça coberta e descalço. Todo o povo que o acompanhava subia também chorando, com a cabeça coberta. | 30 David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plačući, pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio iđaše pokrivene glave i plačući. |
| 31 Foi anunciado a Davi que Aquitofel estava também entre os conjurados de Absalão. Davi disse: Fazei que se frustrem, ó Senhor, meu Deus, os desígnios de Aquitofel! | 31 Tada javiše Davidu da je i Ahitofel među urotnicima s Abšalomom. A David zavapi: »Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve!« |
| 32 Ora, chegando Davi ao cume do monte, no lugar onde se adorava Deus, veio-lhe ao encontro Cusai, o araquita, com a túnica em farrapos e a cabeça coberta de pó. | 32 Kad je David došao na vrh gore, ondje gdje se klanja Bogu, dođe mu ususret Hušaj Arčanin, prijatelj Davidov, razdrte haljine i glave posute prahom. |
| 33 Davi disse-lhe: Se vieres comigo, ser-me-ás pesado; | 33 David mu reče: »Ako pođeš sa mnom, bit ćeš mi na teret. |
| 34 mas se voltares à cidade e disseres a Absalão: eu quero ser, ó rei, teu servo, como fui outrora servo de teu pai; doravante servir-te-ei a ti - então desconcertarás a meu favor o desígnio de Aquitofel. | 34 Ali ako se vratiš u grad i kažeš Abšalomu: ‘Bit ću tvoj sluga, gospodaru kralju; prije sam služio tvome ocu, a sada ću služiti tebi’, moći ćeš tada okretati Ahitofelove savjete u moju korist. |
| 35 Terás lá contigo os sacerdotes Sadoc e Abiatar, a quem comunicarás tudo o que souberes no palácio real. | 35 S tobom će biti i svećenici Sadok i Ebjatar. Sve što čuješ iz palače, javi svećenicima Sadoku i Ebjataru. |
| 36 Com eles estão os seus dois filhos, Aquimaas, filho de Sadoc, e Jônatas, filho de Abiatar; por eles me transmitireis tudo o que ouvirdes. | 36 S njima su ondje i dva njihova sina, Ahimaas Sadokov i Jonatan Ebjatarov: po njima mi javljajte sve što čujete.« |
| 37 E Cusai, amigo de Davi, voltou para a cidade, no momento em que Absalão fazia a sua entrada em Jerusalém. | 37 Tako se Hušaj, prijatelj Davidov, vrati u grad upravo u času kad je Abšalom ulazio u Jeruzalem. |