Djela apostolska 10

¹ U Cezareji bijaše neki čovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske čete,

² pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu.

³ U viđenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anđela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: »Kornelije!«

⁴ Zagleda se u nj pa mu prestrašen reče: »Što je, Gospodine?« A on njemu: »Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga.

⁵ Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar.

⁶ On je gost u nekog Šimuna kožara čija je kuća uz more.«

⁷ Čim ode anđeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika,

⁸ sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu.

⁹ Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziđe Petar na krov moliti.

¹⁰ Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos.

¹¹ Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s četiri okrajka, silazi na zemlju.

¹² U njoj bijahu svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske.

¹³ I glas će mu neki: »Ustaj, Petre! Kolji i jedi!«

¹⁴ Petar odvrati: »Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i nečisto«.

¹⁵ A glas će mu opet, po drugi put: »Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!«

¹⁶ To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo.

¹⁷ Dok se Petar dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuću, pojave se na vratima,

¹⁸ zovnu te upitaju je li ondje ugošćen neki Šimun, nazvan Petar.

¹⁹ Dok je Petar sveudilj razmišljao o viđenju, reče mu Duh: »Evo, neka te trojica traže.

²⁰ De ustani, siđi i pođi s njima ne skanjujući se jer ja sam ih poslao.«

²¹ Petar siđe k ljudima i reče: »Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog čega ste došli?«

²² Oni odgovore: »Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoči sav narod židovski, primi od svetog anđela naputak da te dozove u dom svoj i čuje od tebe riječi.«

²³ Tada ih Petar pozva unutra i ugosti.
Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braća iz Jope.

²⁴ Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je čekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje.

²⁵ Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se.

²⁶ Petar ga pridigne govoreći: »Ustani! I ja sam čovjek.«

²⁷ I razgovarajući s njime, uđe i nađe sabrane mnoge

²⁸ te im reče: »Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim.

²⁹ Stoga, pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujemo dakle zbog čega me pozvaste!«

³⁰ Kornelije reče: »Prije četiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kući kad gle: čovjek neki u sjajnoj odjeći stane preda me

³¹ i reče: ‘Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom!

³² Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kući Šimuna kožara uz more.’

³³ Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro učinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!«

³⁴ Petar tada prozbori i reče: »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran,

³⁵ nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu.

³⁶ Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju.

³⁷ Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan:

³⁸ kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.«

³⁹ »Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo!

⁴⁰ Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje –

⁴¹ ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.«

⁴² »On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!«

⁴³ »Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.«

⁴⁴ Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu.

⁴⁵ A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga.

⁴⁶ Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga.
Tada Petar reče:

⁴⁷ »Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?«

⁴⁸ I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.