Jó 21

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Respondens autem Iob dixit:	1 Job progovori i reče:
2 “ Audite, quaeso, sermones meos, et sint haec consolationes vestrae.	2 »Slušajte, slušajte dobro što ću reći, utjehu mi takvu barem udijelite.
3 Sustinete me, et ego loquar; et post verba mea ridebitis.	3 Otrpite da riječ jednu ja izrečem, kad završim, tad se rugajte slobodno.
4 Numquid contra hominem disputatio mea est, ut merito non debeam impatiens fieri?	4 Zar protiv čovjeka dižem ja optužbu? Kako da strpljenje onda ne izgubim?
5 Attendite me et obstupescite et superponite digitum ori vestro.	5 Pogledajte na me: užas će vas spopast’, rukom ćete svoja zakloniti usta;
6 Et ego, quando recordatus fuero, pertimesco, et concutit carnem meam tremor.	6 pomislim li na to, prestravim se i sâm i čitavim svojim tad protrnem tijelom.
7 Quare ergo impii vivunt, senuerunt confortatique sunt divitiis?	7 Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moćniji bivaju?
8 Semen eorum permanet coram eis, et progenies eorum in conspectu eorum.	8 Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred očima.
9 Domus eorum securae sunt et pacatae, et non est virga Dei super illos.	9 Strah nikakav kuće njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru.
10 Bos eorum concepit et non abortivit, vacca peperit et non est privata fetu suo.	10 Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se.
11 Egrediuntur quasi greges parvuli eorum, et infantes eorum exsultant lusibus.	11 K’o jagnjad djeca im slobodno skakuću, veselo igraju njihovi sinovi.
12 Tenent tympanum et citharam et gaudent ad sonitum organi.	12 Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale.
13 Ducunt in bonis dies suos et in puncto ad inferna descendunt.	13 Dane svoje završavaju u sreći, u podzemlje oni silaze spokojno.
14 Qui dixerant Deo: “Recede a nobis! Scientiam viarum tuarum nolumus.	14 A govorili su Bogu: ‘Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove!
15 Quis est Omnipotens, ut serviamus ei, et quid nobis prodest, si oraverimus illum?”.	15 Ta tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?’
16 Sint in manu eorum bona sua; consilium vero impiorum longe sit a me.	16 Zar svoju sreću u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni?
17 Quam saepe lucerna impiorum exstinguitur, et superveniet eis pernicies, et dolores dividet in furore suo?	17 Zar se lûč opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreća? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu?
18 Erunt sicut paleae ante faciem venti, et sicut favilla, quam turbo dispergit.	18 Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi?
19 “Servabitne Deus filiis iniquitatem eius?”. Retribuat illi, ut sciat.	19 Hoće l’ ga kaznit’ Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek’ kazni da sâm to osjeti!
20 Videbunt oculi eius interfectionem suam, et de furore Omnipotentis bibet.	20 Vlastitim očima nek’ rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga!
21 Quid enim ad eum pertinet de domo sua post se, et si numerus mensium eius recidetur?	21 Ta što poslije smrti on za dom svoj mari kad će se presjeć’ niz njegovih mjeseci?
22 Numquid Deum docebit quispiam scientiam, qui excelsos iudicat?	22 Ali tko će Boga učiti mudrosti, njega koji sudi najvišim bićima?
23 Iste moritur robustus et sanus, dives et felix;	23 Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru,
24 viscera eius plena sunt adipe, et medullis ossa illius irrigantur.	24 bokova od pretiline otežalih i kostiju sočne moždine prepunih.
25 Alius vero moritur in amaritudine animae absque ullis opibus;	25 A drugi umire s gorčinom u duši, nikad nikakve ne okusivši sreće.
26 et tamen simul in pulvere dormient, et vermes operient eos.	26 Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba.
27 Certe novi cogitationes vestras et sententias contra me iniquas.	27 O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete.
28 Dicitis enim: “Ubi est domus principis, et ubi tabernacula impiorum?”.	28 Jer pitate: ‘Gdje je kuća plemićeva, šator u kojem stanovahu opaki?’
29 Nonne interrogastis quemlibet de viatoribus et signa eorum non agnovistis?	29 Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedočanstvo ne primate:
30 Quia in diem perditionis servatur malus et ad diem furoris abducetur.	30 ‘Opaki je u dan nesreće pošteđen i u dan Božje jarosti veseo je.’
31 Quis arguet coram eo viam eius, et, quae fecit, quis reddet illi?	31 Al’ na postupcima tko će mu predbacit’ i tko će mu vratit’ što je počinio?
32 Ipse ad sepulcra ducetur, et super tumulum vigilabunt.	32 A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu.
33 Dulces erunt ei glebae vallis, et post se omnem hominem trahet et ante se innumerabiles.	33 Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide čitavo pučanstvo.
34 Quomodo igitur consolamini me frustra, et responsionis vestrae restat perfidia? ”.	34 O, kako su vaše utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaši odgovori!«