Evanđelje po Ivanu 11
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | BIBBIA VOLGARE |
---|---|
1 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. | 1 Eravi uno uomo infermo, che avea nome Lazzaro, di Betania del castello di Marta e di Maria sua sorella. |
2 Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. | 2 E questa era quella Maria, la quale ungette li piedi del Signore con l' unguento, e forbigli con li suoi capelli, il cui fratello Lazzaro era infermato. |
3 Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« | 3 Mandorono queste due sorelle a Iesù, così dicendo: Signore, sappi che colui che tu ami, è infermato. |
4 Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« | 4 E udendo questo, Iesù, disse: questa infermità non è mortale, ma è per la gloria di Dio, accid che sia glorificato il Figliuolo suo per lui. |
5 A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. | 5 Amava Iesù Marta, e Maria sua sorella, e (il loro fratello) Lazzaro. |
6 Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. | 6 Udito ch' ebbe Iesù, come Lazzaro era infermato, stette poi in quel luogo, dove egli era, duoi giorni. |
7 Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« | 7 E dopo duoi giorni disse alli discepoli suoi: andiamo un' altra volta in Iudea. |
8 Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« | 8 Dicon gli discepoli a lui: maestro, (tu sai che) gli giudei ti cercano per volerti lapidare, e tu vogli un' altra volta tornare in Iudea a loro? |
9 Odgovori Isus: »Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. | 9 Rispose Iesù (e disse a loro): or non sono (ancora) dodici ore di dî? chiunque va di dì, va salvo; imperò che il vede la luce di questo mondo. |
10 Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu.« | 10 Ma chi va di notte, non va sicuro; imperò che la luce non è in lui. |
11 To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« | 11 Dette ch' ebbe queste cose, disse poi a loro (Iesù): Lazzaro amico nostro dorme; ma io voglio andare, acciò ch' io il risvegli dal sonno. |
12 Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« | 12 Dissero gli discepoli suoi: se egli dor me, egli è salvo. |
13 No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. | 13 Ma Iesù diceva della morte; e gli discepoli pensavano che dicesse del dormire dal sonno. |
14 Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. | 14 Allora disse a loro Iesù manifestamente: Lazzaro è morto. |
15 Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« | 15 E sono lieto per voi, acciò che voi crediate, perchè io non era quivi; andiamo da lui. |
16 Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!« | 16 E allora Tomaso, detto Didimo, disse agli discepoli andiamo, e moriamo con lui. |
17 Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. | 17 E allora venne Iesù là dove era Lazzaro, il quale era stato nel monumento quattro giorni. |
18 Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. | 18 Era Betania appresso Ierosolima quasi dodici miglia. |
19 A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. | 19 E molti de' Iudei erano venuti da Marta e Maria, per consolarle del loro fratello ( ch' era morto). |
20 Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. | 20 E udendo Marta, che Iesù veniva, andò a lui incontro; Maria rimase in casa. |
21 Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. | 21 Disse Marta a Iesù: Signore, se tu fossi stato quivi, il fratello mio non sarebbe morto. |
22 Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« | 22 Ma io so bene, che ciò che tu addimandarai a Dio, egli ti darà. |
23 Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« | 23 Disse Iesù: il tuo fratello risuscitarà. |
24 A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« | 24 Disse Marta: io so bene, ch' egli risuscitarà nella resurrezione il dì del giudicio. |
25 Reče joj Isus: »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. | 25 Disse Iesù a lei: io sono resurrezione e vita; chi crede in me, eziandio se fosse morto, viverà. |
26 I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« | 26 E chi vive e crede in me, non morirà in eterno. Credi tu questo? |
27 Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« | 27 Ed ella disse: credo, Signore; imperò ch' io credo che tu se' Cristo figliuolo di Dio, che sei venuto in questo mondo. |
28 Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« | 28 E detto ch' ebbe questo, andò Marta, e chiamò Maria sua sorella quetamente, e dissegli il maestro ci è, e addimanda te. |
29 A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. | 29 Ed ella, come udì (che Iesù v' era), levossi prestamente, e andò a lui. |
30 Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. | 30 Non era ancora Iesù entrato nel castello; ma era in quello luogo là dove Marta gli andò incontro. |
31 Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. | 31 E quelli Iudei, ch' erano in casa venuti per consolarle, vedendo che Maria cosî prestamente erasi levata e uscita fuori, seguitoronla, pensando ch' ella andasse al monumento per piangere. |
32 A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« | 32 E giungendo Maria dove era Iesù, gittossegli alli piedi, e disse: Signore, se tu fussi stato quivi, il mio fratello non sarebbe morto. |
33 Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen | 33 E vedendola Iesù piangere, e anche quelli Iudei ch' erano con lei, affiissesi dentro nel spirito, e turbossi. |
34 upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« | 34 E disse dove l'avete voi posto? E loro dissero Signore, vieni e vedera'lo. |
35 I zaplaka Isus. | 35 E in questo Iesù lacrimò. |
36 Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« | 36 Dicevano adunque li Iudei: guarda quanto costui l'amava. |
37 A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« | 37 Dissero alcuni di quelli: non poteva costui, il quale aperse gli occhi a colui che nacque cieco, fare sì che costui non morisse? |
38 Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. | 38 E Iesù, dolendosi in sè medesimo, venne al monumento, ch' era come una spelonca, ed era coperto con una pietra. |
39 Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« | 39 Disse a loro Iesù: levate la pietra. E Marta, sorella di Lazzaro ch' era morto, disse: Signore, egli puzza, imperò che sono già quattro giorni che egli è morto. |
40 Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« | 40 Dissegli Iesù non ti ho detto, che se tu crederai, vederai la gloria di Dio? |
41 Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. | 41 E allora (gli Iudei) levorono suso la pietra, e Iesù levò in alto gli occhi, e disse: Padre, io ti rendo grazie, imperò che tu mi hai udito. |
42 Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« | 42 Bene ( ch' ) io so che tu me sempre odi; ma questo ho detto per cagione del popolo ch' è quivi presente, acciò che loro credano che tu mi hai mandato. |
43 Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« | 43 E detto ch' ebbe questo, gridò ad alta voce, (e disse:) Lazzaro, vieni fuori. |
44 I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« | 44 E incontinente uscì fuori Lazzaro, che giaceva morto, e avendo legato le mani e gli piedi, e anche la faccia era coperta col velo. Disse a loro. Iesù scioglietelo, e lasciatelo andare. |
45 Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. | 45 Allora molti Iudei, ch' erano andati a vedere Maria e Marta, vedendo quello Iesù avea fatto, credettero in lui. |
46 A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. | 46 Onde alcuni di quelli andorono dalli Farisei, e sì li dissero quelle cose che avea fatto Iesù. |
47 Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. | 47 Li pontefici adunque e li Farisei raunorono il consiglio (contra di Iesù), e dicevano: che facciamo noi? questo uomo fa molti segni. |
48 Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!« | 48 E imperò, se noi il lasciamo stare così, ogni uomo crederà in lui; e verranno gli romani, e toglieranci gli luoghi nostri e la gente. |
49 A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate. | 49 E allora uno di loro, che avea nome Caifas, il quale era pontefice in quello aano, disse a loro: voi nulla sapete, |
50 I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!« | 50 nè pensate; imperò ch' egli è di bisogno a voi, che uno uomo mora per il popolo, acciò che l'altra gente non perisca. |
51 To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; | 51 Ma questo non disse da sè medesimo; ma essendo pontefice quello anno, profetò che Iesù dovea morire [per la gente], |
52 ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. | 52 e non solamente per la gente, ma eziandio acciò che gli figliuoli di Dio, ch' erano dispersi, si raunassero insieme. |
53 Toga dana dakle odluče da ga ubiju. | 53 E da questo giorno inanzi sempre pensorono (gli Iudei) di ucciderlo. |
54 Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima. | 54 Ma Iesù non andava pubblicamente appresso alli Iudei, ma andò in una contrada appresso il deserto, in una città la quale si chiama Efrem; e quivi stava con li discepoli suoi. |
55 Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. | 55 Onde egli era appresso la pasca de' Iudei; e molti ascendettero dalla regione, inanzi alla pasca, in Ierosolima, a ciò sè stessi sì santificassero. |
56 Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?« | 56 Quelli adunque cercavano Iesù, e insieme parlavano stando nel tempio: or pensate ch' egli non verrà a questo giorno della festa? Di che gli pontefici e gli farisei avevano dato il comandamento, |
57 A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate. |