Djela apostolska 16

¹ Stiže tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše učenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka.

² Uživao je dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju.

³ Pavao htjede da on pođe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk.

⁴ I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu.

⁵ Tako se Crkve učvršćivahu u vjeri i broj im se danomice povećavao.

⁶ Prođoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti spriječio propovijedati riječ u Aziji.

⁷ Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov.

⁸ Onda prođoše Miziju i siđoše u Troadu.

⁹ Noću je Pavao imao viđenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: »Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!«

¹⁰ Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje.

¹¹ Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol,

¹² a odande u naseobinu Filipe – grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana.

¹³ U dan subotnji iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama.

¹⁴ Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce te ona prihvati što je Pavao govorio.

¹⁵ Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: »Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu.« I prisili nas.

¹⁶ Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vračarskoga i gatajući donosila veliku dobit svojim gospodarima.

¹⁷ Pošla je za Pavlom i za nama te vikala: »Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega; navješćuju vam put spasenja.«

¹⁸ To je činila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i reče duhu: »Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziđi iz nje!« I iziđe toga časa.

¹⁹ Kad njezini gospodari vidješe da im nesta nade u dobit, pograbiše Pavla i Silu te ih odvukoše na trg pred glavare.

²⁰ Privedoše ih pretorima i rekoše: »Ovi ljudi uznemiruju naš grad. Židovi su

²¹ te šire običaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni držati.«

²² Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju.

²³ Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva.

²⁴ Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.

²⁵ Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali.

²⁶ Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi.

²⁷ Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnička vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli.

²⁸ Ali Pavao povika iza glasa: »Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!«

²⁹ Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu;

³⁰ izvede ih i upita: »Gospodo, što mi je činiti da se spasim?«

³¹ Oni će mu: »Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se – ti i dom tvoj!«

³² Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.

³³ Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti – on i svi njegovi.

³⁴ Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu.

³⁵ Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: »Pusti te ljude!«

³⁶ Tamničar to priopći Pavlu: »Pretori«, reče, »poručiše da vas pustim. Iziđite dakle sad i pođite u miru!«

³⁷ Nato im Pavao odvrati: »Javno su nas neosuđene išibali, nas rimske građane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!«

³⁸ Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani.

³⁹ Zato dođu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada.

⁴⁰ Izišavši iz tamnice, oni pođu k Lidiji, pogledaju i obodre braću pa odu.