SCRUTATIO

Martedi, 14 ottobre 2025 - Beata Alessandrina Maria da Costa ( Letture di oggi)

Evanđelje po Marku 4


font
Biblija HrvatskiBIBBIA CEI 2008
1 I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.1 Cominciò di nuovo a insegnare lungo il mare. Si riunì attorno a lui una folla enorme, tanto che egli, salito su una barca, si mise a sedere stando in mare, mentre tutta la folla era a terra lungo la riva.
2 Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:2 Insegnava loro molte cose con parabole e diceva loro nel suo insegnamento:
3 »Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati.3 «Ascoltate. Ecco, il seminatore uscì a seminare.
4 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.4 Mentre seminava, una parte cadde lungo la strada; vennero gli uccelli e la mangiarono.
5 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.5 Un’altra parte cadde sul terreno sassoso, dove non c’era molta terra; e subito germogliò perché il terreno non era profondo,
6 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijena, osuši se.6 ma quando spuntò il sole, fu bruciata e, non avendo radici, seccò.
7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.7 Un’altra parte cadde tra i rovi, e i rovi crebbero, la soffocarono e non diede frutto.
8 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.«8 Altre parti caddero sul terreno buono e diedero frutto: spuntarono, crebbero e resero il trenta, il sessanta, il cento per uno».
9 I doda: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«9 E diceva: «Chi ha orecchi per ascoltare, ascolti!».
10 Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.10 Quando poi furono da soli, quelli che erano intorno a lui insieme ai Dodici lo interrogavano sulle parabole.
11 I govoraše im: »Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:11 Ed egli diceva loro: «A voi è stato dato il mistero del regno di Dio; per quelli che sono fuori invece tutto avviene in parabole,
12 da gledaju, gledaju – i ne vide,
slušaju, slušaju – i ne razumiju,
da se ne obrate
pa da im se otpusti.«
12 affinché
guardino, sì, ma non vedano,
ascoltino, sì, ma non comprendano,
perché non si convertano e venga loro perdonato».
13 I kaže im: »Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće?13 E disse loro: «Non capite questa parabola, e come potrete comprendere tutte le parabole?
14 Sijač sije Riječ.14 Il seminatore semina la Parola.
15 Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu.15 Quelli lungo la strada sono coloro nei quali viene seminata la Parola, ma, quando l’ascoltano, subito viene Satana e porta via la Parola seminata in loro.
16 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime,16 Quelli seminati sul terreno sassoso sono coloro che, quando ascoltano la Parola, subito l’accolgono con gioia,
17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne.17 ma non hanno radice in se stessi, sono incostanti e quindi, al sopraggiungere di qualche tribolazione o persecuzione a causa della Parola, subito vengono meno.
18 A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ,18 Altri sono quelli seminati tra i rovi: questi sono coloro che hanno ascoltato la Parola,
19 ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda.19 ma sopraggiungono le preoccupazioni del mondo e la seduzione della ricchezza e tutte le altre passioni, soffocano la Parola e questa rimane senza frutto.
20 A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.20 Altri ancora sono quelli seminati sul terreno buono: sono coloro che ascoltano la Parola, l’accolgono e portano frutto: il trenta, il sessanta, il cento per uno».
21 I govoraše im: »Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak?21 Diceva loro: «Viene forse la lampada per essere messa sotto il moggio o sotto il letto? O non invece per essere messa sul candelabro?
22 Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo!22 Non vi è infatti nulla di segreto che non debba essere manifestato e nulla di nascosto che non debba essere messo in luce.
23 Ima li tko uši da čuje, neka čuje.«23 Se uno ha orecchi per ascoltare, ascolti!».
24 I govoraše im: »Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.24 Diceva loro: «Fate attenzione a quello che ascoltate. Con la misura con la quale misurate sarà misurato a voi; anzi, vi sarà dato di più.
25 Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.«25 Perché a chi ha, sarà dato; ma a chi non ha, sarà tolto anche quello che ha».
26 I govoraše im: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.26 Diceva: «Così è il regno di Dio: come un uomo che getta il seme sul terreno;
27 Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako;27 dorma o vegli, di notte o di giorno, il seme germoglia e cresce. Come, egli stesso non lo sa.
28 zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.28 Il terreno produce spontaneamente prima lo stelo, poi la spiga, poi il chicco pieno nella spiga;
29 A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«29 e quando il frutto è maturo, subito egli manda la falce, perché è arrivata la mietitura».
30 I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?30 Diceva: «A che cosa possiamo paragonare il regno di Dio o con quale parabola possiamo descriverlo?
31 Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,31 È come un granello di senape che, quando viene seminato sul terreno, è il più piccolo di tutti i semi che sono sul terreno;
32 jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«32 ma, quando viene seminato, cresce e diventa più grande di tutte le piante dell’orto e fa rami così grandi che gli uccelli del cielo possono fare il nido alla sua ombra».
33 Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati.33 Con molte parabole dello stesso genere annunciava loro la Parola, come potevano intendere.
34 Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.34 Senza parabole non parlava loro ma, in privato, ai suoi discepoli spiegava ogni cosa.
35 Uvečer istoga dana kaže im: »Prijeđimo prijeko!«35 In quel medesimo giorno, venuta la sera, disse loro: «Passiamo all’altra riva».
36 Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.36 E, congedata la folla, lo presero con sé, così com’era, nella barca. C’erano anche altre barche con lui.
37 Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili.37 Ci fu una grande tempesta di vento e le onde si rovesciavano nella barca, tanto che ormai era piena.
38 A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?«38 Egli se ne stava a poppa, sul cuscino, e dormiva. Allora lo svegliarono e gli dissero: «Maestro, non t’importa che siamo perduti?».
39 On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: »Utihni! Umukni!« I smiri se vjetar i nasta velika utiha.39 Si destò, minacciò il vento e disse al mare: «Taci, calmati!». Il vento cessò e ci fu grande bonaccia.
40 Tada im reče: »Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?«40 Poi disse loro: «Perché avete paura? Non avete ancora fede?».
41 Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: »Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?«41 E furono presi da grande timore e si dicevano l’un l’altro: «Chi è dunque costui, che anche il vento e il mare gli obbediscono?».