Evanđelje po Marku 4
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | BIBBIA CEI 2008 |
---|---|
1 I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu. | 1 Cominciò di nuovo a insegnare lungo il mare. Si riunì attorno a lui una folla enorme, tanto che egli, salito su una barca, si mise a sedere stando in mare, mentre tutta la folla era a terra lungo la riva. |
2 Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci: | 2 Insegnava loro molte cose con parabole e diceva loro nel suo insegnamento: |
3 »Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. | 3 «Ascoltate. Ecco, il seminatore uscì a seminare. |
4 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. | 4 Mentre seminava, una parte cadde lungo la strada; vennero gli uccelli e la mangiarono. |
5 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. | 5 Un’altra parte cadde sul terreno sassoso, dove non c’era molta terra; e subito germogliò perché il terreno non era profondo, |
6 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijena, osuši se. | 6 ma quando spuntò il sole, fu bruciata e, non avendo radici, seccò. |
7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. | 7 Un’altra parte cadde tra i rovi, e i rovi crebbero, la soffocarono e non diede frutto. |
8 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.« | 8 Altre parti caddero sul terreno buono e diedero frutto: spuntarono, crebbero e resero il trenta, il sessanta, il cento per uno». |
9 I doda: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!« | 9 E diceva: «Chi ha orecchi per ascoltare, ascolti!». |
10 Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. | 10 Quando poi furono da soli, quelli che erano intorno a lui insieme ai Dodici lo interrogavano sulle parabole. |
11 I govoraše im: »Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama: | 11 Ed egli diceva loro: «A voi è stato dato il mistero del regno di Dio; per quelli che sono fuori invece tutto avviene in parabole, |
12 da gledaju, gledaju – i ne vide, slušaju, slušaju – i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti.« | 12 affinché guardino, sì, ma non vedano, ascoltino, sì, ma non comprendano, perché non si convertano e venga loro perdonato». |
13 I kaže im: »Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? | 13 E disse loro: «Non capite questa parabola, e come potrete comprendere tutte le parabole? |
14 Sijač sije Riječ. | 14 Il seminatore semina la Parola. |
15 Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. | 15 Quelli lungo la strada sono coloro nei quali viene seminata la Parola, ma, quando l’ascoltano, subito viene Satana e porta via la Parola seminata in loro. |
16 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, | 16 Quelli seminati sul terreno sassoso sono coloro che, quando ascoltano la Parola, subito l’accolgono con gioia, |
17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. | 17 ma non hanno radice in se stessi, sono incostanti e quindi, al sopraggiungere di qualche tribolazione o persecuzione a causa della Parola, subito vengono meno. |
18 A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, | 18 Altri sono quelli seminati tra i rovi: questi sono coloro che hanno ascoltato la Parola, |
19 ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. | 19 ma sopraggiungono le preoccupazioni del mondo e la seduzione della ricchezza e tutte le altre passioni, soffocano la Parola e questa rimane senza frutto. |
20 A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko. | 20 Altri ancora sono quelli seminati sul terreno buono: sono coloro che ascoltano la Parola, l’accolgono e portano frutto: il trenta, il sessanta, il cento per uno». |
21 I govoraše im: »Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak? | 21 Diceva loro: «Viene forse la lampada per essere messa sotto il moggio o sotto il letto? O non invece per essere messa sul candelabro? |
22 Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo! | 22 Non vi è infatti nulla di segreto che non debba essere manifestato e nulla di nascosto che non debba essere messo in luce. |
23 Ima li tko uši da čuje, neka čuje.« | 23 Se uno ha orecchi per ascoltare, ascolti!». |
24 I govoraše im: »Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se. | 24 Diceva loro: «Fate attenzione a quello che ascoltate. Con la misura con la quale misurate sarà misurato a voi; anzi, vi sarà dato di più. |
25 Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.« | 25 Perché a chi ha, sarà dato; ma a chi non ha, sarà tolto anche quello che ha». |
26 I govoraše im: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. | 26 Diceva: «Così è il regno di Dio: come un uomo che getta il seme sul terreno; |
27 Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; | 27 dorma o vegli, di notte o di giorno, il seme germoglia e cresce. Come, egli stesso non lo sa. |
28 zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. | 28 Il terreno produce spontaneamente prima lo stelo, poi la spiga, poi il chicco pieno nella spiga; |
29 A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.« | 29 e quando il frutto è maturo, subito egli manda la falce, perché è arrivata la mietitura». |
30 I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? | 30 Diceva: «A che cosa possiamo paragonare il regno di Dio o con quale parabola possiamo descriverlo? |
31 Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, | 31 È come un granello di senape che, quando viene seminato sul terreno, è il più piccolo di tutti i semi che sono sul terreno; |
32 jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.« | 32 ma, quando viene seminato, cresce e diventa più grande di tutte le piante dell’orto e fa rami così grandi che gli uccelli del cielo possono fare il nido alla sua ombra». |
33 Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. | 33 Con molte parabole dello stesso genere annunciava loro la Parola, come potevano intendere. |
34 Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao. | 34 Senza parabole non parlava loro ma, in privato, ai suoi discepoli spiegava ogni cosa. |
35 Uvečer istoga dana kaže im: »Prijeđimo prijeko!« | 35 In quel medesimo giorno, venuta la sera, disse loro: «Passiamo all’altra riva». |
36 Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. | 36 E, congedata la folla, lo presero con sé, così com’era, nella barca. C’erano anche altre barche con lui. |
37 Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. | 37 Ci fu una grande tempesta di vento e le onde si rovesciavano nella barca, tanto che ormai era piena. |
38 A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?« | 38 Egli se ne stava a poppa, sul cuscino, e dormiva. Allora lo svegliarono e gli dissero: «Maestro, non t’importa che siamo perduti?». |
39 On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: »Utihni! Umukni!« I smiri se vjetar i nasta velika utiha. | 39 Si destò, minacciò il vento e disse al mare: «Taci, calmati!». Il vento cessò e ci fu grande bonaccia. |
40 Tada im reče: »Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?« | 40 Poi disse loro: «Perché avete paura? Non avete ancora fede?». |
41 Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: »Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?« | 41 E furono presi da grande timore e si dicevano l’un l’altro: «Chi è dunque costui, che anche il vento e il mare gli obbediscono?». |