Evanđelje po Mateju 22
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | BIBBIA CEI 2008 |
---|---|
1 Isus im ponovno prozbori u prispodobama: | 1 Gesù riprese a parlare loro con parabole e disse: |
2 »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. | 2 «Il regno dei cieli è simile a un re, che fece una festa di nozze per suo figlio. |
3 Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. | 3 Egli mandò i suoi servi a chiamare gli invitati alle nozze, ma questi non volevano venire. |
4 Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’« | 4 Mandò di nuovo altri servi con quest’ordine: “Dite agli invitati: Ecco, ho preparato il mio pranzo; i miei buoi e gli animali ingrassati sono già uccisi e tutto è pronto; venite alle nozze!”. |
5 »Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. | 5 Ma quelli non se ne curarono e andarono chi al proprio campo, chi ai propri affari; |
6 Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. | 6 altri poi presero i suoi servi, li insultarono e li uccisero. |
7 Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.« | 7 Allora il re si indignò: mandò le sue truppe, fece uccidere quegli assassini e diede alle fiamme la loro città. |
8 »Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. | 8 Poi disse ai suoi servi: “La festa di nozze è pronta, ma gli invitati non erano degni; |
9 Pođite stoga na raskrižja i koga god nađete, pozovite na svadbu!’« | 9 andate ora ai crocicchi delle strade e tutti quelli che troverete, chiamateli alle nozze”. |
10 »Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. | 10 Usciti per le strade, quei servi radunarono tutti quelli che trovarono, cattivi e buoni, e la sala delle nozze si riempì di commensali. |
11 Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. | 11 Il re entrò per vedere i commensali e lì scorse un uomo che non indossava l’abito nuziale. |
12 Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. | 12 Gli disse: “Amico, come mai sei entrato qui senza l’abito nuziale?”. Quello ammutolì. |
13 Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ | 13 Allora il re ordinò ai servi: “Legatelo mani e piedi e gettatelo fuori nelle tenebre; là sarà pianto e stridore di denti”. |
14 Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.« | 14 Perché molti sono chiamati, ma pochi eletti». |
15 Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. | 15 Allora i farisei se ne andarono e tennero consiglio per vedere come coglierlo in fallo nei suoi discorsi. |
16 Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: »Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. | 16 Mandarono dunque da lui i propri discepoli, con gli erodiani, a dirgli: «Maestro, sappiamo che sei veritiero e insegni la via di Dio secondo verità. Tu non hai soggezione di alcuno, perché non guardi in faccia a nessuno. |
17 Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?« | 17 Dunque, di’ a noi il tuo parere: è lecito, o no, pagare il tributo a Cesare?». |
18 Znajući njihovu opakost, reče Isus: »Zašto me iskušavate, licemjeri? | 18 Ma Gesù, conoscendo la loro malizia, rispose: «Ipocriti, perché volete mettermi alla prova? |
19 Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mu denar. | 19 Mostratemi la moneta del tributo». Ed essi gli presentarono un denaro. |
20 On ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« | 20 Egli domandò loro: «Questa immagine e l’iscrizione, di chi sono?». |
21 Odgovore: »Carev.« Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.« | 21 Gli risposero: «Di Cesare». Allora disse loro: «Rendete dunque a Cesare quello che è di Cesare e a Dio quello che è di Dio». |
22 Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu. | 22 A queste parole rimasero meravigliati, lo lasciarono e se ne andarono. |
23 Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga: | 23 In quello stesso giorno vennero da lui alcuni sadducei – i quali dicono che non c’è risurrezione – e lo interrogarono: |
24 »Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu. | 24 «Maestro, Mosè disse: Se uno muore senza figli, suo fratello ne sposerà la moglie e darà una discendenza al proprio fratello. |
25 Bijahu tako u nas sedmorica braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu. | 25 Ora, c’erano tra noi sette fratelli; il primo, appena sposato, morì e, non avendo discendenza, lasciò la moglie a suo fratello. |
26 Tako i drugi i treći, sve do sedmoga. | 26 Così anche il secondo, e il terzo, fino al settimo. |
27 A nakon svih umrije i žena. | 27 Alla fine, dopo tutti, morì la donna. |
28 Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala.« | 28 Alla risurrezione, dunque, di quale dei sette lei sarà moglie? Poiché tutti l’hanno avuta in moglie». |
29 Odgovori im Isus: »U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. | 29 E Gesù rispose loro: «Vi ingannate, perché non conoscete le Scritture e neppure la potenza di Dio. |
30 Ta o uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli na nebu. | 30 Alla risurrezione infatti non si prende né moglie né marito, ma si è come angeli nel cielo. |
31 A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: | 31 Quanto poi alla risurrezione dei morti, non avete letto quello che vi è stato detto da Dio: |
32 Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!« | 32 Io sono il Dio di Abramo, il Dio di Isacco e il Dio di Giacobbe? Non è il Dio dei morti, ma dei viventi!». |
33 Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. | 33 La folla, udendo ciò, era stupita dal suo insegnamento. |
34 A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, | 34 Allora i farisei, avendo udito che egli aveva chiuso la bocca ai sadducei, si riunirono insieme |
35 a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: | 35 e uno di loro, un dottore della Legge, lo interrogò per metterlo alla prova: |
36 »Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?« | 36 «Maestro, nella Legge, qual è il grande comandamento?». |
37 A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. | 37 Gli rispose: «Amerai il Signore tuo Dio con tutto il tuo cuore, con tutta la tua anima e con tutta la tua mente. |
38 To je najveća i prva zapovijed. | 38 Questo è il grande e primo comandamento. |
39 Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. | 39 Il secondo poi è simile a quello: Amerai il tuo prossimo come te stesso. |
40 O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.« | 40 Da questi due comandamenti dipendono tutta la Legge e i Profeti». |
41 Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus: | 41 Mentre i farisei erano riuniti insieme, Gesù chiese loro: |
42 »Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?« Kažu mu: »Davidov.« | 42 «Che cosa pensate del Cristo? Di chi è figlio?». Gli risposero: «Di Davide». |
43 A on će njima: »Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli: | 43 Disse loro: «Come mai allora Davide, mosso dallo Spirito, lo chiama Signore, dicendo: |
44 Reče Gospod Gospodinu mojemu: ‘Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?’ | 44 Disse il Signore al mio Signore: Siedi alla mia destra finché io ponga i tuoi nemici sotto i tuoi piedi? |
45 Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?« | 45 Se dunque Davide lo chiama Signore, come può essere suo figlio?». |
46 I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što. | 46 Nessuno era in grado di rispondergli e, da quel giorno, nessuno osò più interrogarlo. |