1 »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. | 1 Il regno dei cieli è simile a un padrone di casa che uscì all’alba per prendere a giornata lavoratori per la sua vigna. |
2 Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. | 2 Si accordò con loro per un denaro al giorno e li mandò nella sua vigna. |
3 Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni | 3 Uscito poi verso le nove del mattino, ne vide altri che stavano in piazza, disoccupati, |
4 pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ | 4 e disse loro: “Andate anche voi nella vigna; quello che è giusto ve lo darò”. |
5 I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. | 5 Ed essi andarono. Uscì di nuovo verso mezzogiorno, e verso le tre, e fece altrettanto. |
6 A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ | 6 Uscito ancora verso le cinque, ne vide altri che se ne stavano lì e disse loro: “Perché ve ne state qui tutto il giorno senza far niente?”. |
7 Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’« | 7 Gli risposero: “Perché nessuno ci ha presi a giornata”. Ed egli disse loro: “Andate anche voi nella vigna”.
|
8 »Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ | 8 Quando fu sera, il padrone della vigna disse al suo fattore: “Chiama i lavoratori e da’ loro la paga, incominciando dagli ultimi fino ai primi”. |
9 Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. | 9 Venuti quelli delle cinque del pomeriggio, ricevettero ciascuno un denaro. |
10 Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. | 10 Quando arrivarono i primi, pensarono che avrebbero ricevuto di più. Ma anch’essi ricevettero ciascuno un denaro. |
11 A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: | 11 Nel ritirarlo, però, mormoravano contro il padrone |
12 ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’« | 12 dicendo: “Questi ultimi hanno lavorato un’ora soltanto e li hai trattati come noi, che abbiamo sopportato il peso della giornata e il caldo”. |
13 »Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? | 13 Ma il padrone, rispondendo a uno di loro, disse: “Amico, io non ti faccio torto. Non hai forse concordato con me per un denaro? |
14 Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. | 14 Prendi il tuo e vattene. Ma io voglio dare anche a quest’ultimo quanto a te: |
15 Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’« | 15 non posso fare delle mie cose quello che voglio? Oppure tu sei invidioso perché io sono buono?”. |
16 »Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.« | 16 Così gli ultimi saranno primi e i primi, ultimi».
|
17 Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: | 17 Mentre saliva a Gerusalemme, Gesù prese in disparte i dodici discepoli e lungo il cammino disse loro: |
18 »Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt | 18 «Ecco, noi saliamo a Gerusalemme e il Figlio dell’uomo sarà consegnato ai capi dei sacerdoti e agli scribi; lo condanneranno a morte |
19 i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti.« | 19 e lo consegneranno ai pagani perché venga deriso e flagellato e crocifisso, e il terzo giorno risorgerà».
|
20 Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. | 20 Allora gli si avvicinò la madre dei figli di Zebedeo con i suoi figli e si prostrò per chiedergli qualcosa. |
21 A on će joj: »Što želiš?« Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.« | 21 Egli le disse: «Che cosa vuoi?». Gli rispose: «Di’ che questi miei due figli siedano uno alla tua destra e uno alla tua sinistra nel tuo regno». |
22 Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!« | 22 Rispose Gesù: «Voi non sapete quello che chiedete. Potete bere il calice che io sto per bere?». Gli dicono: «Lo possiamo». |
23 A on im reče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva – to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.« | 23 Ed egli disse loro: «Il mio calice, lo berrete; però sedere alla mia destra e alla mia sinistra non sta a me concederlo: è per coloro per i quali il Padre mio lo ha preparato».
|
24 Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. | 24 Gli altri dieci, avendo sentito, si sdegnarono con i due fratelli. |
25 Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. | 25 Ma Gesù li chiamò a sé e disse: «Voi sapete che i governanti delle nazioni dóminano su di esse e i capi le opprimono. |
26 Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. | 26 Tra voi non sarà così; ma chi vuole diventare grande tra voi, sarà vostro servitore |
27 I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.« | 27 e chi vuole essere il primo tra voi, sarà vostro schiavo. |
28 »Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.« | 28 Come il Figlio dell’uomo, che non è venuto per farsi servire, ma per servire e dare la propria vita in riscatto per molti».
|
29 Kad su izlazili iz Jerihona, pođe za njim silan svijet. | 29 Mentre uscivano da Gerico, una grande folla lo seguì. |
30 I gle, dva slijepca sjeđahu kraj puta. Čuvši da Isus prolazi, povikaše: »Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!« | 30 Ed ecco, due ciechi, seduti lungo la strada, sentendo che passava Gesù, gridarono dicendo: «Signore, figlio di Davide, abbi pietà di noi!». |
31 Mnoštvo ih ušutkivalo, ali oni još jače viknuše: »Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!« | 31 La folla li rimproverava perché tacessero; ma essi gridavano ancora più forte: «Signore, figlio di Davide, abbi pietà di noi!». |
32 Isus se zaustavi, dozove ih i reče: »Što hoćete da vam učinim?« | 32 Gesù si fermò, li chiamò e disse: «Che cosa volete che io faccia per voi?». |
33 Kažu mu: »Gospodine, da nam se otvore oči.« | 33 Gli risposero: «Signore, che i nostri occhi si aprano!». |
34 Isus se ganut dotaknu njihovih očiju i oni odmah progledaše. I pođoše za njim. | 34 Gesù ebbe compassione, toccò loro gli occhi ed essi all’istante ricuperarono la vista e lo seguirono. |