Knjiga Brojeva 32

¹ Rubenovci i Gadovci imađahu mnogo, vrlo mnogo blaga. Opaze, međutim, da je zemlja jazerska i zemlja gileadska pogodna za stočarstvo.

² Zato Gadovci i Rubenovci dođu k Mojsiju, svećeniku Eleazaru i glavarima zajednice pa reknu:

³ »Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Hešbon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon –

⁴ kraj što ga Jahve osvoji pred izraelskom zajednicom – kraj je pogodan za stočarstvo; a sluge tvoje bave se stočarstvom.

⁵ Ako smo stekli blagonaklonost u tvojim očima«, nastave, »neka se ovaj kraj dade u posjed tvojim slugama. Ne šalji nas preko Jordana!«

⁶ Mojsije odgovori Gadovcima i Rubenovcima: »Zar da vaša braća idu u rat, a vi da ostanete ovdje?

⁷ Zašto odvraćate srca Izraelaca da ne prijeđu u zemlju koju im je Jahve predao?

⁸ Tako su učinili i vaši očevi kad sam ih poslao iz Kadeš Barnee da izvide zemlju.

⁹ Popeli su se do Eškola i razgledali zemlju, ali su onda ubili srčanost u Izraelcima da ne odu u zemlju koju im je Jahve dao.

¹⁰ Onog dana Jahve planu gnjevom. Zakle se i reče:

¹¹ ‘Ljudi što su izišli iz Egipta, kojima je dvadeset ili više godina, jer me nisu vjerno slijedili, nikad neće vidjeti zemlju što sam je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu!’

¹² Jahvu su jedino vjerno slijedili Kenižanin Kaleb, sin Jefuneov, i sin Nunov Jošua.

¹³ Jahve je gnjevom planuo na Izraelce pa ih je pustinjom povlačio četrdeset godina, sve dok ne pomrije sav naraštaj što je u očima Jahvinim zlo postupio.

¹⁴ A sad vi – grešni naraštaj – ustajete namjesto svojih očeva da još povećate srdžbu Jahvinu na Izraela.

¹⁵ Ako se od njega odvratite, on će još produžiti vaš boravak u pustinji; tako ćete upropastiti sav taj narod.«

¹⁶ Onda se oni primaknu k njemu i reknu: »Mi bismo ovdje podigli torove za svoje blago i gradove za svoju nejačad,

¹⁷ a sami ćemo pograbiti oružje i poći na čelu Izraelaca dok ih ne dovedemo na njihovo mjesto. Naša nejačad neka ostane – zbog stanovništva ove zemlje – u utvrđenim gradovima.

¹⁸ Mi se svojim kućama nećemo vraćati sve dok svaki Izraelac ne zaposjedne svoju baštinu.

¹⁹ S njima nećemo dijeliti svoje posjede s onu stranu Jordana niti dalje, jer će nas zapasti naša baština s ovu stranu, na istok od Jordana.«

²⁰ Mojsije im reče: »Ako tako uradite, ako pođete pred Jahvom u boj;

²¹ ako vi svi naoružani prijeđete Jordan pred Jahvom dok on ne rastjera ispred sebe svoje neprijatelje:

²² tada, kad zemlja bude pokorena Jahvi, vi ćete se moći vratiti. Tako ćete biti oslobođeni odgovornosti prema Jahvi i prema Izraelu, a ova će zemlja postati pred Jahvom vaše vlasništvo.

²³ Ali ako tako ne uradite, sagriješit ćete protiv Jahve i znajte da će vas stići kazna za vaš grijeh.

²⁴ Sazidajte, dakle, gradove za svoju nejačad i torove za svoju stoku, ali izvršite što ste obećali.«

²⁵ Gadovci i Rubenovci odgovore Mojsiju: »Tvoje će sluge učiniti kako gospodar naš nalaže.

²⁶ Naša nejačad, naše žene, naša stoka i sve naše blago neka ostanu ondje u gileadskim gradovima,

²⁷ a tvoje sluge, svi koji su za boj sposobni, poći će pred Jahvom u boj, kako naš gospodar nalaže.«

²⁸ Tada za njih Mojsije izda nalog svećeniku Eleazaru, Nunovu sinu Jošui i glavarima obitelji izraelskih plemena.

²⁹ I reče im Mojsije: »Ako Gadovci i Rubenovci, svi oni koji nose oružje, s vama prijeđu Jordan da se bore pred Jahvom i zemlja bude pokorena vama, onda im dajte gileadsku zemlju u vlasništvo.

³⁰ Ali ako ne prijeđu naoružani s vama, neka dobiju baštinu među vama u zemlji kanaanskoj.«

³¹ Nato odgovore Gadovci i Rubenovci: »Što je god Jahve rekao tvojim slugama, to ćemo učiniti.

³² Mi ćemo naoružani prijeći pred Jahvom u zemlju kanaansku, ali neka nam bude posjed naše baštine s ove strane Jordana.«

³³ I tako njima – Gadovcima, Rubenovcima i polovici plemena Manašeova, sina Josipova – dadne kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona i kraljevstvo bašanskoga kralja Oga, zemlju s gradovima u njihovim granicama, gradove okolne zemlje.

³⁴ Gadovci sagrade: Dibon, Atarot i Aroer,

³⁵ Atrot Šofan, Jazer, Jogbohu,

³⁶ Bet Nimru i Bet Haran, utvrđene gradove i torove za stada.

³⁷ Rubenovci sagrade: Hešbon, Eleale, Kirjatajim,

³⁸ Nebo, Baal Meon – nazivi su izmijenjeni – i Šibmu. Oni prozovu svojim imenima gradove koje su oni podigli.

³⁹ Sinovi Makira, sina Manašeova, odu u Gilead, osvoje ga i protjeraju Amorejce koji bijahu ondje.

⁴⁰ Mojsije preda Gilead Manašeovu sinu Makiru, i on se u njemu nastani.

⁴¹ A Manašeov sin Jair ode te zauzme njihova sela pa ih prozva »Jairova sela«.

⁴² Potom ode Nobah i zauzme Kenat i njegova područja te ga nazove svojim imenom »Nobah«.