Druga knjiga o Makabejcima 2

Biblija Hrvatski	VULGATA
1 U spisima se nalazi kako je prorok Jeremija prisilno iseljenima zapovjedio da uzmu vatre, kako je već spomenuto,	1 Invenitur autem in descriptionibus Jeremiæ prophetæ, quod jussit eos ignem accipere qui transmigrabant, ut significatum est, et ut mandavit transmigratis.
2 i kako je tim prisilno iseljenima prorok preporučio, kad im je davao Zakon, da ne zaborave zapovijedi Gospodnjih i ne zastrane vjerom kad budu gledali ukrašene zlatne i srebrne likove.	2 Et dedit illis legem, ne obliviscerentur præcepta Domini, et non exerrarent mentibus, videntes simulacra aurea et argentea, et ornamenta eorum.
3 Takvim i sličnim riječima opominjaše ih da ne odvrgnu Zakon od srca.	3 Et alia hujusmodi dicens, hortabatur ne legem amoverent a corde suo.
4 U tom je spisu pisalo kako je prorok po Božjem nadahnuću sa sobom ponio Šator i Kovčeg saveza, pa se uspeo na goru na koju se bio popeo Mojsije i odakle je motrio Božju baštinu.	4 Erat autem in ipsa scriptura, quomodo tabernaculum et arcam jussit propheta divino responso ad se facto comitari secum, usquequo exiit in montem in quo Moyses ascendit, et vidit Dei hæreditatem.
5 Stigavši onamo, Jeremija nađe stan u pećini, unese u nj Šator i Kovčeg i kadioni žrtvenik, a ulaz zagradi.	5 Et veniens ibi Jeremias, invenit locum speluncæ : et tabernaculum, et arcam, et altare incensi intulit illuc, et ostium obstruxit.
6 Neki od njegovih pratilaca došli su zatim da označe put, ali ga nisu mogli naći.	6 Et accesserunt quidam simul, qui sequebantur, ut notarent sibi locum : et non potuerunt invenire.
7 Kad je to saznao Jeremija, prekorio ih je ovako: »Ovo mjesto bit će nepoznato sve dok Bog ponovo ne sabere svoj narod i ne smiluje mu se.	7 Ut autem cognovit Jeremias, culpans illos dixit : Quod ignotus erit locus donec congreget Deus congregationem populi, et propitius fiat :
8 Tada će Gospodin ponovno pokazati sve ove predmete i vidjet će se Gospodinova slava i oblak, kao što se pojavio za Mojsija i kad je Salomon molio da hram bude veličanstveno posvećen.«	8 et tunc Dominus ostendet hæc, et apparebit majestas Domini, et nubes erit, sicut et Moysi manifestabatur, et sicut cum Salomon petiit ut locus sanctificaretur magno Deo, manifestabat hæc.
9 Tu se također pripovijedalo kako je Salomon, nadaren mudrošću, prinio žrtvu posvete i završetka Hrama.	9 Magnifice etenim sapientiam tractabat : et ut sapientiam habens, obtulit sacrificium dedicationis et consummationis templi.
10 Isto onako kako je Mojsije molio Gospodina i s neba siđe oganj i sažga žrtvu, tako je i Salomon molio te je oganj sišao i sagorio žrtve.	10 Sicut et Moyses orabat ad Dominum, et descendit ignis de cælo et consumpsit holocaustum, sic et Salomon oravit, et descendit ignis de cælo et consumpsit holocaustum.
11 Mojsije bijaše rekao: »Zato što se nije pojela, okajnica je spaljena.«	11 Et dixit Moyses : Eo quod non sit comestum quod erat pro peccato, consumptum est.
12 Tako je i Salomon svetkovao osam dana.	12 Similiter et Salomon octo diebus celebravit dedicationem.
13 O tome se pripovijeda i u spisima i uspomenama Nehemijinim, i još kako je on, sastavljajući knjižnicu, sakupio knjige o kraljevima, o prorocima i o Davidu, a tako i darovnice kraljeva.	13 Inferebantur autem in descriptionibus et commentariis Nehemiæ hæc eadem : et ut construens bibliothecam congregavit de regionibus libros et prophetarum et David, et epistolas regum, et de donariis.
14 Isto je tako Juda sabrao sve knjige, razasute zbog rata koji se vodio protiv nas, i sad su u našim rukama.	14 Similiter autem et Judas ea quæ deciderant per bellum quod nobis acciderat, congregavit omnia, et sunt apud nos.
15 Ako vam, dakle, trebaju, pošaljite nam glasnike da vam ih donesu.	15 Si ergo desideratis hæc, mittite qui perferant vobis.
16 Pišemo vam zato što namjeravamo svetkovati očišćenje Hrama. Bilo bi, dakle, lijepo da i vi te dane svetkujete.	16 Acturi itaque purificationem scripsimus vobis : bene ergo facietis, si egeritis hos dies.
17 Bog je spasio sav svoj narod i svima dao baštinu, kraljevstvo, svećeništvo i Svetište – pa će nam se Bog, kako se nadamo	17 Deus autem, qui liberavit populum suum, et reddidit hæreditatem omnibus, et regnum, et sacerdotium, et sanctificationem,
18 jer je Zakonom obećao, uskoro smilovati i sabrati nas iz krajeva pod nebom na Sveto mjesto. On nas je izbavio iz velikih zala i očistio mjesto.	18 sicut promisit in lege, speramus quod cito nostri miserebitur, et congregavit de sub cælo in locum sanctum.
19 Povijest Jude Makabeja i njegove braće, očišćenje velikog Hrama, obnovu žrtvenika;	19 Eripuit enim nos de magnis periculis, et locum purgavit.
20 zatim bojeve protiv Antioha Epifana i njegova sina Eupatora;	20 De Juda vero Machabæo, et fratribus ejus, et de templi magni purificatione, et de aræ dedicatione,
21 nadalje, nebeska ukazanja u prilog junaka koji su se velikodušno borili za židovstvo, tako da su, premda malobrojni, oplijenili svu zemlju i barbarske horde natjerali u bijeg;	21 sed et de præliis quæ pertinent ad Antiochum Nobilem et filium ejus Eupatorem,
22 zatim kako su ponovno osvojili Svetište, slavno u svem svijetu, oslobodili grad, uspostavili zakone kojima je prijetilo ukinuće, jer im se Gospod smilovao sa svom svojom blagošću;	22 et de illuminationibus quæ de cælo factæ sunt ad eos qui pro Judæis fortiter fecerunt, ita ut universam regionem, cum pauci essent, vindicarent, et barbaram multitudinem fugarent,
23 sve je to Jason Cirenac ocrtao u pet knjiga, a mi ćemo pokušati da zbijemo u jedno djelo.	23 et famosissimum in toto orbe templum recuperarent, et civitatem liberarent, et leges quæ abolitæ erant, restituerentur, Domino cum omni tranquillitate propitio facto illis.
24 S obzirom na obilje brojeva i na teškoću na koju, zbog opsežnosti građe, nailaze oni koji se upuštaju u povijesna izlaganja,	24 Itemque ab Jasone Cyrenæo quinque libris comprehensa tentavimus nos uno volumine breviare.
25 nastojali smo pružiti duhovnu okrepu onima koji žele čitati, lako štivo onima koji bi te činjenice htjeli upamtiti, a svima bez razlike korist.	25 Considerantes enim multitudinem librorum, et difficultatem volentibus aggredi narrationes historiarum propter multitudinem rerum,
26 Nama koji smo se latili mučnog posla skraćivanja ono nije laka zadaća, nego rad koji stoji znoja i bdjenja.	26 curavimus volentibus quidem legere, ut esset animi oblectatio : studiosis vero, ut facilius possint memoriæ commendare : omnibus autem legentibus utilitas conferatur.
27 Ali kao što nije lako onome koji priređuje gozbu i nastoji zadovoljiti druge, i mi ćemo, da zaslužimo zahvalnost mnogih, radosno podnijeti ovaj mučni posao.	27 Et nobis quidem ipsis, qui hoc opus breviandi causa suscepimus, non facilem laborem, immo vero negotium plenum vigiliarum et sudoris assumpsimus.
28 Prepuštajući povjesničaru brigu da podrobno opisuje svaki događaj, mi ćemo se truditi da dademo pojednostavnjen prikaz.	28 Sicut hi qui præparant convivium, et quærunt aliorum voluntati parere propter multorum gratiam, libenter laborem sustinemus.
29 Kao što se graditelj nove kuće mora pobrinuti za čitavu zgradu, a onaj koji je ukrašuje i oslikava voštanim bojama treba da misli što dolazi u obzir za ukrašivanje, tako treba da bude u našem poslu.	29 Veritatem quidem de singulis auctoribus concedentes, ipsi autem secundum datam formam brevitati studentes.
30 Udubiti se u stvar, istraživati izvore i zalaziti u pojedinosti – to je dužnost pisca povijesti.	30 Sicut enim novæ domus architecto de universa structura curandum est ; ei vero qui pingere curat, quæ apta sunt ad ornatum exquirenda sunt : ita æstimandum est et in nobis.
31 A onomu koji sažima treba dopustiti da bude kratak u izlaganju, kloneći se iscrpne povijesti.	31 Etenim intellectum colligere, et ordinare sermonem, et curiosius partes singulas quasque disquirere, historiæ congruit auctori :
32 Počnimo, dakle, izlaganje, kad smo se toliko zadržali na predgovoru; bilo bi glupo razvlačiti predgovor povijesti, a zbijati samu povijest.	32 brevitatem vero dictionis sectari, et executiones rerum vitare, brevianti concedendum est.
	33 Hinc ergo narrationem incipiemus : de præfatione tantum dixisse sufficiat. Stultum etenim est ante historiam effluere, in ipsa autem historia succingi.