Ezekiel 36

¹ »Sine čovječji, prorokuj gorama Izraelovim i reci:
O gore Izraelove, čujte riječ Jahvinu:

² Ovako govori Jahve Gospod: ‘Neprijatelji vaši govore o vama: ‘Ha! Ha! Visine vječne postat će naš posjed!’’

³ I zato prorokuj i reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Sa svih vas strana pustoše i plijene da budete posjed ostalim narodima i na jezike dođoste svjetini klevetničkoj.’

⁴ Zato, gore Izraelove, čujte riječ Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama, opustošenim razvalinama i napuštenim gradovima koji postadoše plijen i ruglo ostalim narodima uokolo –

⁵ ovako, dakle, govori Jahve Gospod: ‘Zaista sam govorio o ognju ljubomore svoje protiv ostalih naroda, protiv sveg Edoma, koji s radošću u srcu i s mržnjom u duši sebi prisvoji u posjed zemlju moju da je oplijeni i opljačka.’

⁶ Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj! Reci gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama: ‘Ovako govori Jahve Gospod! Evo, govorim u ljubomori i jarosti jer moradoste podnositi rug narodâ.’

⁷ Zato ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo, dižem ruku i kunem se: narodi koji su oko vas snosit će sami svoju sramotu!

⁸ A vi, gore Izraelove, razgranajte se i donesite rod narodu koji će skoro doći.

⁹ Jer, evo me k vama! K vama se okrenuh, i gajit ću vas i zasijati!

¹⁰ Razmnožit ću ljude po vama – sav dom Izraelov – gradove vam napučiti, razvaline vaše opet podići!

¹¹ Razmnožit ću po vama ljude i stoku, oni će se namnožiti i naploditi – te ću vas napučiti kao nekoć i obasuti vas dobrima više nego prije! I znat ćete da sam ja Jahve!

¹² Dovest ću k vama ljude, narod svoj, Izraela, i zaposjest će te i bit ćeš im baština i nećeš im više djecu otimati.’«

¹³ Ovako govori Jahve Gospod: »A što se o tebi govori: ‘Ti si zemlja koja ljude proždire i svojem narodu djecu otima’ –

¹⁴ ti više nećeš ljude proždirati ni narodu svome djece otimati« – riječ je Jahve Gospoda.

¹⁵ »Ne dam da više slušaš rug pogana, ne dam da više budeš na sramotu narodima: nećeš više narodu svojem djece otimati« – riječ je Jahve Gospoda.

¹⁶ Dođe mi riječ Jahvina:

¹⁷ »Sine čovječji, kad dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu preda mnom kao nečistoća žene nečiste.

¹⁸ I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi što je proliše i zbog kumira kojima je oskvrnuše.

¹⁹ Rasprših ih među narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema putovima i nedjelima njihovim.

²⁰ Ali u narodima među koje dođoše, među svim narodima u koje dospješe, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: ‘To je Jahvin narod, a morade otići iz zemlje Jahvine!’

²¹ I meni se sažali moje sveto ime što ga dom Izraelov obeščasti u narodima među koje dođe.

²² Reci zato domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Što činim, ne činim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste među narodima u koje dođoste.

²³ Ja ću posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodâ u koje dođoste! I znat će narodi da sam ja Jahve’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju.

²⁴ Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju.

²⁵ Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših.

²⁶ Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa.

²⁷ Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe.

²⁸ I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog.

²⁹ Izbavit ću vas od svih vaših nečistoća i dozvat ću žito i umnožiti ga, i nikad vas više neću izvrgnuti gladi.

³⁰ Umnožit ću plod drveća i rod njiva da ne podnosite više zbog gladi sramotu među narodima.

³¹ I tada ćete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami ćete sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih.

³² A što činim, znajte dobro, ne činim radi vas’ – riječ je Jahve Gospoda! ‘Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov!’

³³ Ovako govori Jahve Gospod: ‘A kad vas očistim od svih bezakonja vaših, napučit ću opet vaše gradove i sagraditi razvaline;

³⁴ opustjela zemlja, nekoć pustinja naočigled svakom prolazniku, bit će opet obrađena.

³⁵ Tada će se reći: ‘Evo zemlje što bijaše pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova što bijahu pusti, same razvaline i ruševine, a sada su utvrđeni i napučeni!’

³⁶ I narodi oko vas koji preostanu znat će da ja, Jahve, razvaljeno opet gradim, i što bî opustošeno, opet sadim. Ja, Jahve, rekoh i učinit ću!’

³⁷ Ovako govori Jahve Gospod: ‘Još će ovo moliti dom Izraelov: da im ljudstvo namnožim kao stada.

³⁸ Kao svetim stadima, kao stadima blagdanskih dana u Jeruzalemu, gradovi, nekoć razvaline, napučit će se ljudstvom. I znat će da sam ja Jahve.’«