Ad Romanos 10

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Fratres, voluntas quidem cordis mei et obsecratio ad Deum pro illis insalutem.	1 Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.
2 Testimonium enim perhibeo illis quod aemulationem Dei habent sed nonsecundum scientiam;	2 Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju.
3 ignorantes enim Dei iustitiam et suam iustitiam quaerentesstatuere, iustitiae Dei non sunt subiecti;	3 Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše.
4 finis enim legis Christus adiustitiam omni credenti.	4 Jer dovršetak je Zakona Krist – na opravdanje svakomu tko vjeruje.
5 Moyses enim scribit de iustitia, quae ex lege est: “ Qui fecerit homo, vivetin eis ”.	5 Božjoj Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj.
6 Quae autem ex fide est iustitia, sic dicit: “ Ne dixeris incorde tuo: Quis ascendet in caelum?”, id est Christum deducere;	6 A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo – to jest Krista svesti?
7 aut: “Quis descendet in abyssum? ”, hoc est Christum ex mortuis revocare.	7 Ili: Tko će sići u bezdan – to jest izvesti Krista od mrtvih?
8 Sed quiddicit? “ Prope te est verbum, in ore tuo et in corde tuo ”; hoc est verbumfidei, quod praedicamus.	8 Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome – to jest Riječ vjere koju propovijedamo.
9 Quia si confitearis in ore tuo: “ Dominum Iesum!”, et in corde tuo credideris quod Deus illum excitavit ex mortuis, salvuseris.	9 Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.
10 Corde enim creditur ad iustitiam, ore autem confessio fit in salutem.	10 Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava.
11 Dicit enim Scriptura: “ Omnis, qui credit in illo, non confundetur ”.	11 Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.
12 Non enim est distinctio Iudaei et Graeci, nam idem Dominus omnium, dives inomnes, qui invocant illum:	12 Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.
13 Omnis enim, quicumque invocaverit nomen Domini, salvus erit.	13 Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.
14 Quomodo ergo invocabunt, in quem non crediderunt? Aut quomodo credent ei,quem non audierunt? Quomodo autem audient sine praedicante?	14 Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika?
15 Quomodo veropraedicabunt nisi mittantur? Sicut scriptum est: “ Quam speciosi pedes evangelizantium bona ”.	15 A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.
16 Sed non omnes oboedierunt evangelio; Isaias enim dicit: “ Domine, quis credidit auditui nostro? ”.	16 Ali nisu svi poslušali blagovijesti – evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?
17 Ergo fides ex auditu, auditusautem per verbum Christi.	17 Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.
18 Sed dico: Numquid non audierunt? Quin immo, in omnem terram exiit sonus eorum, et in fines orbis terrae verba eorum.	18 Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače! Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta.
19 Sed dico: Numquid Israel non cognovit? Primus Moyses dicit: “ Ego ad aemulationem vos adducam per Non gentem: per gentem insipientem ad iram vos provocabo ”.	19 Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja ću vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit ću vas glupim nekim narodom.
20 Isaias autem audet et dicit: “ Inventus sum in non quaerentibus me; palamapparui his, qui me non interrogabant ”.	20 Izaija pak hrabro veli: Nađoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu.
21 Ad Israel autem dicit: “ Tota die expandi manus meas ad populum noncredentem et contradicentem ”.	21 A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.