SCRUTATIO

Giovedi, 9 ottobre 2025 - Santi Dionigi e Compagni m. ( Letture di oggi)

Knjiga o Jobu 4


font
Biblija HrvatskiBIBBIA MARTINI
1 Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:1 Ma Eliphaz di Theman rispose, e disse:
2 »Možeš li podnijeti da ti progovorim?
Ali tko se može uzdržat’ od riječi!
2 Se noi imprenderemo a parlarti, forse lo prenderai in mala parte; ma chi può rattener la parola, che gli viene alla bocca?
3 Eto, mnoge ljude ti si poučio,
okrijepio si iznemogle mišice;
3 Tu fosti già il maestro di molti, e alle braccia stanche rendesti vigore:
4 riječju svojom klonule si pridizao,
ojačavao si koljena klecava.
4 Le tue parole furon sostegno ai vacillanti, ed alle tremanti ginocchia desti conforto:
5 A kad tebe stiže, klonuo si duhom,
na tebe kad pade, čitav si se smeo!
5 Ma ora, che il flagello è venuto sopra di te, tu se' abbattuto; ti ha toccato, e ti sbigottisci.
6 Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje,
neporočnost tvoja životu ufanje?
6 Dov' è la tua pietà, la tua fortezza, la tua pazienza, e la perfezione del tuo operare?
7 Ta sjeti se: nevin – propade li kada?
Kada su zatrti bili pravednici?
7 Rammentati di grazia, qual mai innocente perì? e quando mai furono schiantati i giusti?
8 Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore
i nevolju sije, nju će i požeti.
8 Io vidi anzi coloro, che coltìvaron l'iniquità, e seminavano all'anni, e affanni mietevano,
9 Od daha Božjega oni pogibaju,
na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.
9 Perire a un soffio di Dio, ed essere consunti da un alito dell'ira di lui:
10 Rika lavlja, urlik leopardov
krše se k’o zubi u lavića.
10 Peri il lion che ruggiva, e la lionessa che urlava, e i denti de' lioncelli furono spezzati.
11 Lav ugiba jer mu nesta plijena,
rasuli se mladi lavičini.
11 La tigre rimase estinta per mancanza di preda, e i lioncini furono spersi.
12 Tajna riječ se meni objavila,
šapat njen je uho moje čulo.
12 Or un' arcana parola fa detta a me, e quasi di fuga il mio orecchio ne intese il debil suono.
13 Noću, kada snovi duh obuzmu
i san dubok kad na ljude pada,
13 Nell'orrore di una visione notturna, quando il sonno suole impossessarsi degli uomini,
14 strah i trepet mene su svladali,
kosti moje žestoko se stresle.
14 Fui preso da timore, e da tremito, e tutte le mie ossa furon commosse:
15 Dah mi neki preko lica prođe,
digoše se dlake na mom tijelu.
15 E passando davanti a me uno spirito, si arricciarono i peli della mia carne.
16 Stajao je netko – lica mu ne poznah –
ali likom bješe pred očima mojim.
Posvuda tišina; uto začuh šapat:
16 Mi apparve uno, il volto del quale non era a me noto, un simulacro dinanzi agli occhi miei, e udii un suono come di aura leggera.
17 ‘Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan?
Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?
17 Forse un uomo messo al paragone con Dio sarà dichiarato giusto, o sarà egli più puro del suo faccitore?
18 Ni slugama svojim više ne vjeruje,
i anđele svoje za grijeh okrivljuje –
18 Ecco che quelli che a lui servono non hanno stabilità, e negli Angeli suoi trova egli difetto.
19 kako ne bi onda goste stanova glinenih
kojima je temelj u prahu zemaljskom.
Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
19 Quanto più quelli, che abitano case di fango, i quali hanno per fondamento la polvere, saran consunti come da verme?
20 od jutra do mraka u prah pretvore,
nestaju zasvagda – nitko i ne vidi.
20 Dal mattino alla sera saranno troncati, e perché nissun ha intelligenza, periranno in eterno.
21 Iščupan je kolčić njihova šatora,
pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.’
21 E quei, che tra loro primeggiano, saran tolti dal mondo: morranno, e non da sapienti.