SCRUTATIO

Martedi, 15 settembre 2026 - Beata Maria Vergine Addolorata ( Letture di oggi)

Salmi 78


font
BIBBIA CEI 2008Biblija Hrvatski
1 Maskil. Di Asaf.Ascolta, popolo mio, la mia legge,porgi l’orecchio alle parole della mia bocca.
1 Poučna pjesma.
Asafova. Poslušaj, narode moj, moj nauk,
prikloni uho riječima usta mojih!
2 Aprirò la mia bocca con una parabola,rievocherò gli enigmi dei tempi antichi.
2 Otvorit ću svoja usta na pouku,
iznijet ću tajne iz vremena davnih.
3 Ciò che abbiamo udito e conosciutoe i nostri padri ci hanno raccontato
3 Ono što čusmo i saznasmo,
što nam kazivahu oci,
4 non lo terremo nascosto ai nostri figli,raccontando alla generazione futurale azioni gloriose e potenti del Signoree le meraviglie che egli ha compiuto.
4 nećemo kriti djeci njihovoj,
predat ćemo budućem koljenu:
slavu Jahvinu i silu njegovu
i djela čudesna što ih učini.
5 Ha stabilito un insegnamento in Giacobbe,ha posto una legge in Israele,che ha comandato ai nostri padridi far conoscere ai loro figli,
5 Svjedočanstvo podiže on u Jakovu,
Zakon postavi u Izraelu,
da ono što naredi ocima našim
oni djeci svojoj objave,
6 perché la conosca la generazione futura,i figli che nasceranno.Essi poi si alzeranno a raccontarlo ai loro figli,
6 da sazna budući naraštaj,
i sinovi koji će se roditi
da djeci svojoj kazuju
7 perché ripongano in Dio la loro fiduciae non dimentichino le opere di Dio,ma custodiscano i suoi comandi.
7 da u Boga ufanje svoje stave
i ne zaborave djela Božjih,
već da vrše zapovijedi njegove,
8 Non siano come i loro padri,generazione ribelle e ostinata,generazione dal cuore incostantee dallo spirito infedele a Dio.
8 kako ne bi bili, kao oci njihovi,
naraštaj buntovan, prkosan –
naraštaj srcem nestalan
i duhom Bogu nevjeran.
9 I figli di Èfraim, arcieri valorosi,voltarono le spalle nel giorno della battaglia.
9 Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom,
u dan bitke okrenuše leđa.
10 Non osservarono l’alleanza di Dioe si rifiutarono di camminare nella sua legge.
10 Saveza s Bogom ne održaše
i ne htjedoše hoditi po zakonu njegovu.
11 Dimenticarono le sue opere,le meraviglie che aveva loro mostrato.
11 Zaboraviše na djela njegova,
na čudesa koja im pokaza.
12 Cose meravigliose aveva fatto davanti ai loro padrinel paese d’Egitto, nella regione di Tanis.
12 Pred njihovim ocima činio je znakove
u Egiptu, u Soanskom polju.
13 Divise il mare e li fece passare,e fermò le acque come un argine.
13 On more razdijeli i njih prevede,
vode kao nasip uzdiže.
14 Li guidò con una nube di giornoe tutta la notte con un bagliore di fuoco.
14 Danju ih vodio oblakom,
a svu noć ognjem blistavim.
15 Spaccò rocce nel desertoe diede loro da bere come dal grande abisso.
15 U pustinji hrid prolomi
i napoji ih obilno kao iz bezdana.
16 Fece sgorgare ruscelli dalla rupee scorrere l’acqua a fiumi.
16 Iz stijene izbi potoke
te izvede vode k’o velike rijeke.
17 Eppure continuarono a peccare contro di lui,a ribellarsi all’Altissimo in luoghi aridi.
17 A oni jednako griješiše,
prkosiše Višnjem u pustinji.
18 Nel loro cuore tentarono Dio,chiedendo cibo per la loro gola.
18 Boga su kušali u srcima svojim
ištuć’ jela svojoj pohlepnosti.
19 Parlarono contro Dio,dicendo: «Sarà capace Diodi preparare una tavola nel deserto?».
19 Prigovarali su Bogu i pitali:
»Može li Gospod stol u pustinji prostrti?
20 Certo! Egli percosse la rupee ne scaturì acqua e strariparono torrenti.«Saprà dare anche paneo procurare carne al suo popolo?».
20 Eno, udari u hrid, i voda poteče
i provreše potoci:
a može li dati i kruha,
i mesa pružiti svome narodu?«
21 Perciò il Signore udì e ne fu adirato;un fuoco divampò contro Giacobbee la sua ira si levò contro Israele,
21 Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje:
oganj se raspali protiv Jakova,
srdžba se razjari protiv Izraela,
22 perché non ebbero fede in Dioe non confidarono nella sua salvezza.
22 jer ne vjerovaše Bogu
niti se u njegovu pomoć uzdaše.
23 Diede ordine alle nubi dall’altoe aprì le porte del cielo;
23 Pa ozgo naredi oblaku
i otvori brane nebeske,
24 fece piovere su di loro la manna per ciboe diede loro pane del cielo:
24 k’o kišu prosu na njih manu da jedu
i nahrani ih kruhom nebeskim.
25 l’uomo mangiò il pane dei forti;diede loro cibo in abbondanza.
25 Čovjek blagovaše kruh jakih;
on im dade hrane do sitosti.
26 Scatenò nel cielo il vento orientale,con la sua forza fece soffiare il vento australe;
26 Probudi na nebu vjetar istočni
i svojom silom južnjak dovede.
27 su di loro fece piovere carne come polveree uccelli come sabbia del mare,
27 Prosu na njih mesa k’o prašine
i ptice krilatice k’o pijeska morskoga.
28 li fece cadere in mezzo ai loro accampamenti,tutt’intorno alle loro tende.
28 Padoše usred njihova tabora
i oko šatora njihovih.
29 Mangiarono fino a saziarsied egli appagò il loro desiderio.
29 Jeli su i nasitili se,
želju njihovu on im ispuni.
30 Il loro desiderio non era ancora scomparso,avevano ancora il cibo in bocca,
30 Još nisu svoju utažili pohlepu
i jelo im još bješe u ustima,
31 quando l’ira di Dio si levò contro di loro,uccise i più robusti e abbatté i migliori d’Israele.
31 kad se srdžba Božja na njih raspali:
pokosi smrću prvake njihove
i mladiće pobi Izraelove.
32 Con tutto questo, peccarono ancorae non ebbero fede nelle sue meraviglie.
32 Uza sve to griješiše dalje
i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.
33 Allora consumò in un soffio i loro giornie i loro anni nel terrore.
33 I skonča im dane jednim dahom
i njihova ljeta naglim svršetkom.
34 Quando li uccideva, lo cercavanoe tornavano a rivolgersi a lui,
34 Kad ih ubijaše, tražiše ga
i opet pitahu za Boga;
35 ricordavano che Dio è la loro rocciae Dio, l’Altissimo, il loro redentore;
35 spominjahu se da je Bog hridina njihova
i Svevišnji njihov otkupitelj.
36 lo lusingavano con la loro bocca,ma gli mentivano con la lingua:
36 Ali ga opet ustima svojim varahu
i jezikom svojim lagahu njemu.
37 il loro cuore non era costante verso di luie non erano fedeli alla sua alleanza.
37 Njihovo srce s njime ne bijaše,
nit’ bijahu vjerni Savezu njegovu.
38 Ma lui, misericordioso, perdonava la colpa,invece di distruggere.Molte volte trattenne la sua irae non scatenò il suo furore;
38 A on im milosrdno grijeh praštao
i nije ih posmicao;
često je gnjev svoj susprezao
da ne plane svom jarošću.
39 ricordava che essi sono di carne,un soffio che va e non ritorna.
39 Spominjao se da su put
i dah koji odlazi i ne vraća se više.
40 Quante volte si ribellarono a lui nel deserto,lo rattristarono in quei luoghi solitari!
40 Koliko mu prkosiše u pustinji
i žalostiše ga u samotnom kraju!
41 Ritornarono a tentare Dio,a esasperare il Santo d’Israele.
41 Sve nanovo iskušavahu Boga
i vrijeđahu Sveca Izraelova
42 Non si ricordarono più della sua mano,del giorno in cui li aveva riscattati dall’oppressione,
42 ne spominjuć’ se ruke njegove
ni dana kad ih od dušmana izbavi,
43 quando operò in Egitto i suoi segni,i suoi prodigi nella regione di Tanis.
43 ni znakova njegovih u Egiptu,
ni čudesnih djela u polju soanskom.
44 Egli mutò in sangue i loro fiumie i loro ruscelli, perché non bevessero.
44 U krv im pretvori rijeke
i potoke, da ne piju.
45 Mandò contro di loro tafani a divorarlie rane a distruggerli.
45 Posla na njih obade da ih žderu
i žabe da ih more.
46 Diede ai bruchi il loro raccolto,alle locuste la loro fatica.
46 I predade skakavcu žetvu njihovu,
i plod muke njihove žderaču.
47 Devastò le loro vigne con la grandine,i loro sicomòri con la brina.
47 Vinograde im tučom udari,
a mrazom smokvike njihove.
48 Consegnò alla peste il loro bestiame,ai fulmini le loro greggi.
48 I predade gradu njihova goveda
i munjama stada njihova.
49 Scatenò contro di loro l’ardore della sua ira,la collera, lo sdegno, la tribolazione,e inviò messaggeri di sventure.
49 Obori na njih svu žestinu gnjeva svog,
jarost, bijes i nevolju:
posla na njih anđele nesreće.
50 Spianò la strada alla sua ira:non li risparmiò dalla mortee diede in preda alla peste la loro vita.
50 I put gnjevu svojem otvori:
ne poštedje im život od smrti,
životinje im izruči pošasti.
51 Colpì ogni primogenito in Egitto,nelle tende di Cam la primizia del loro vigore.
51 Pobi u Egiptu sve prvorođeno,
prvence u šatorju Hamovu.
52 Fece partire come pecore il suo popoloe li condusse come greggi nel deserto.
52 I povede narod svoj kao ovce
i vođaše ih kao stado kroz pustinju.
53 Li guidò con sicurezza e non ebbero paura,ma i loro nemici li sommerse il mare.
53 Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali,
a more je prekrilo dušmane njihove.
54 Li fece entrare nei confini del suo santuario,questo monte che la sua destra si è acquistato.
54 U svetu zemlju svoju on ih odvede,
na bregove što mu ih osvoji desnica.
55 Scacciò davanti a loro le gentie sulla loro eredità gettò la sorte,facendo abitare nelle loro tendele tribù d’Israele.
55 Pred njima istjera pogane,
konopom im podijeli baštinu,
pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.
56 Ma essi lo tentarono,si ribellarono a Dio, l’Altissimo,e non osservarono i suoi insegnamenti.
56 A oni iskušavali i gnjevili Boga višnjega
i nisu držali zapovijedi njegovih.
57 Deviarono e tradirono come i loro padri,fallirono come un arco allentato.
57 Otpadoše, iznevjeriše se k’o oci njihovi,
k’o lûk nepouzdan oni zatajiše.
58 Lo provocarono con le loro alture sacree con i loro idoli lo resero geloso.
58 Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama,
na ljubomor navedoše kumirima svojim.
59 Dio udì e s’infiammò,e respinse duramente Israele.
59 Bog vidje i gnjevom planu,
odbaci posve Izraela.
60 Abbandonò la dimora di Silo,la tenda che abitava tra gli uomini;
60 I napusti boravište svoje u Šilu,
šator u kojem prebivaše s ljudima.
61 ridusse in schiavitù la sua forza,il suo splendore in potere del nemico.
61 Preda u ropstvo snagu svoju
i svoju diku u ruke dušmanske.
62 Diede il suo popolo in preda alla spadae s’infiammò contro la sua eredità.
62 Narod svoj prepusti maču,
raspali se na svoju baštinu.
63 Il fuoco divorò i suoi giovani migliori,le sue fanciulle non ebbero canti nuziali.
63 Mladiće njihove oganj proguta,
ne udaše se djevice njihove.
64 I suoi sacerdoti caddero di spadae le loro vedove non fecero il lamento.
64 Svećenici njihovi padoše od mača,
ne zaplakaše udove njihove.
65 Ma poi il Signore si destò come da un sonno,come un eroe assopito dal vino.
65 Tad se k’o odà sna trgnu Gospodin,
k’o ratnik vinom savladan.
66 Colpì alle spalle i suoi avversari,inflisse loro una vergogna eterna.
66 Udari otraga dušmane svoje,
sramotu im vječitu zadade.
67 Rifiutò la tenda di Giuseppe,non scelse la tribù di Èfraim,
67 On odbaci šator Josipov
i Efrajimovo pleme ne odabra,
68 ma scelse la tribù di Giuda,il monte Sion che egli ama.
68 već odabra pleme Judino
i goru Sion koja mu omilje.
69 Costruì il suo tempio alto come il cielo,e come la terra, fondata per sempre.
69 Sagradi svetište k’o nebo visoko,
k’o zemlju utemelji ga dovijeka.
70 Egli scelse Davide suo servoe lo prese dagli ovili delle pecore.
70 Izabra Davida, slugu svojega,
uze ga od torova ovčjih;
71 Lo allontanò dalle pecore madriper farne il pastore di Giacobbe, suo popolo,d’Israele, sua eredità.
71 odvede ga od ovaca dojilica
da pase Jakova, narod njegov,
Izraela, baštinu njegovu.
72 Fu per loro un pastore dal cuore integroe li guidò con mano intelligente.72 I pasao ih je srcem čestitim
i brižljivim rukama vodio.