Poslanica Rimljanima 12

¹ Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje.

² Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.

³ Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere.

⁴ Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje,

⁵ tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu.

⁶ Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje – neka je primjereno vjeri;

⁷ je li služenje – neka je u služenju; je li poučavanje – u poučavanju;

⁸ je li hrabrenje – u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik – revan; tko iskazuje milosrđe – radostan!

⁹ Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro!

¹⁰ Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem!

¹¹ U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite!

¹² U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!

¹³ Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost!

¹⁴ Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite!

¹⁵ Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima!

¹⁶ Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri!

¹⁷ Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima!

¹⁸ Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!

¹⁹ Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin.

²⁰ Naprotiv:
Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga,
i ako je žedan, napoj ga!
Činiš li tako,
ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu.

²¹ Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.