Evanđelje po Marku 5

¹ Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski.

² Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom.

³ Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima

⁴ jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.

⁵ Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.

⁶ Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se,

⁷ a onda u sav glas povika: »Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!«

⁸ Jer Isus mu bijaše rekao: »Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!«

⁹ Isus ga nato upita: »Kako ti je ime?« Kaže mu: »Legija mi je ime! Ima nas mnogo!«

¹⁰ I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.

¹¹ A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.

¹² Zaklinjahu ga dakle: »Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!«

¹³ I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.

¹⁴ Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo.

¹⁵ Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti – on koji ih je imao legiju. I prestraše se.

¹⁶ A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama.

¹⁷ Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.

¹⁸ Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj.

¹⁹ No on mu ne dopusti, nego mu reče: »Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao.«

²⁰ On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.

²¹ Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet.

²² Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge

²³ pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!«

²⁴ I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

²⁵ A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja,

²⁶ mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore.

²⁷ Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine.

²⁸ Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.«

²⁹ I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.

³⁰ Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?«

³¹ A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’«

³² A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.

³³ Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.

³⁴ On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«

³⁵ Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?«

³⁶ Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!«

³⁷ I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.

³⁸ I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas.

³⁹ Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.«

⁴⁰ A oni mu se podsmjehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete.

⁴¹ Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!«

⁴² I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku.

⁴³ On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.