Evanđelje po Marku 2

¹ I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući.

² I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.

³ I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica.

⁴ Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao.

⁵ Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.«

⁶ Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi:

⁷ »Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?«

⁸ Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: »Što to mudrujete u sebi?

⁹ Ta što je lakše? Reći uzetomu: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi’?

¹⁰ Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« I reče uzetomu:

¹¹ »Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!«

¹² I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!«

¹³ Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše.

¹⁴ Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.

¹⁵ Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga

¹⁶ i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima, rekoše njegovim učenicima: »Zašto jede s carinicima i grešnicima?«

¹⁷ Čuvši to, Isus im reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«

¹⁸ Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: »Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?«

¹⁹ Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti.

²⁰ Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!«

²¹ »Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa.«

²² »I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego – novo vino u nove mješine!«

²³ Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše:

²⁴ »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«

²⁵ Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci?

²⁶ Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«

²⁷ I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.

²⁸ Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!«