Psalmi 77

¹ Zborovođi. Po Jedutunu.
Asafov. Psalam.

² Glasom svojim Bogu vapijem,
glas mi se Bogu diže i on me čuje.

³ U dan nevolje tražim Gospodina,
noću mi se ruka neumorno pruža k njemu,
ne može se utješit’ duša moja.

⁴ Spominjem se Boga i uzdišem;
kad razmišljam, daha mi nestane.

⁵ Vjeđe moje držiš,
potresen sam, ne mogu govoriti.

⁶ Mislim na drevne dane
i sjećam se davnih godina;

⁷ razmišljam noću u srcu,
mislim, i duh moj ispituje:

⁸ »Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek
i hoće li ikad još biti milostiv?

⁹ Je li njegova dobrota minula zauvijek,
njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?

¹⁰ Zar Bog je zaboravio da se smiluje,
ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?«

¹¹ I govorim: »Ovo je bol moja:
promijenila se desnica Višnjega.«

¹² Spominjem se djela Jahvinih,
sjećam se tvojih pradavnih čudesa.

¹³ Promatram sva djela tvoja,
razmatram ono što si učinio.

¹⁴ Svet je tvoj put, o Bože:
koji je bog tako velik kao Bog naš?

¹⁵ Ti si Bog koji čudesa stvaraš,
na pucima si pokazao silu svoju.

¹⁶ Mišicom si izbavio narod svoj,
sinove Jakovljeve i Josipove.

¹⁷ Vode te ugledaše, Bože,
ugledaše te vode i ustuknuše,
bezdani se uzburkaše.

¹⁸ Oblaci prosuše vode,
oblaci zatutnjiše gromom
i tvoje strijele poletješe.

¹⁹ Grmljavina tvoja u vihoru zaori,
munje rasvijetliše krug zemaljski,
zemlja se zatrese i zadrhta.

²⁰ Kroz more put se otvori tebi
i tvoja staza kroz vode goleme,
a tragova tvojih nitko ne vidje.

²¹ Ti si svoj narod vodio kao stado
rukama Mojsija i Arona.