Psalmi 42

¹ Zborovođi.
Poučna pjesma. Sinova Korahovih.

² Kao što košuta žudi za izvor-vodom,
tako duša moja čezne, Bože, za tobom.

³ Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:
o, kada ću doći i lice Božje gledati?

⁴ Suze su kruh moj danju i noću,
dok me svednevice pitaju: »Gdje ti je Bog tvoj?«

⁵ Duša moja gine kada se spomenem
kako koračah u mnoštvu
predvodeć’ ih k domu Božjem
uz radosno klicanje i hvalopojke
u povorci svečanoj.

⁶ Što si mi, dušo, klonula
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog!

⁷ Tuguje duša u meni,
stoga se tebe spominjem
iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.

⁸ Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih:
sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.

⁹ Nek’ mi danju Jahve naklonost udijeli,
a noću pjesmom ću hvalit’ Boga života svog.

¹⁰ Reći ću Bogu: »Hridino moja, zašto me zaboravljaš?
Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?«

¹¹ Kosti mi se lome od poruge neprijateljâ
dok me svednevice pitaju: »Gdje ti je Bog tvoj?«

¹² Što si mi, dušo, klonula
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog!