Lamentationes 5

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Recordare, Domine, quid acci derit nobis; intuere et respice opprobrium nostrum.	1 Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu!
2 Hereditas nostra versa est ad alienos, domus nostrae ad extraneos.	2 Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima.
3 Pupilli facti sumus absque patre, matres nostrae quasi viduae.	3 Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.
4 Aquam nostram pecunia bibimus, ligna nostra pretio comparamus.	4 Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti.
5 Iugum in cervicibus nostris minamur; lassis non datur requies.	5 Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.
6 Aegyptiis dedimus manum et Assyriis, ut saturaremur pane.	6 Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.
7 Patres nostri peccaverunt et non sunt, et nos iniquitates eorum portamus.	7 Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove.
8 Servi dominantur nostri; non est qui redimat de manu eorum.	8 Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.
9 Vitae nostrae periculo afferimus panem nobis a facie gladii in deserto.	9 Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji.
10 Pellis nostra quasi clibanus exusta est propter aestum famis.	10 Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi.
11 Mulieres in Sion humiliaverunt et virgines in civitatibus Iudae.	11 Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.
12 Principes manu eorum suspensi sunt; facies senum honorem non habuerunt.	12 Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali.
13 Adulescentes molam portaverunt, et pueri sub lignis corruerunt.	13 Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.
14 Senes deficiunt de portis, iuvenes de choro psallentium.	14 Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama.
15 Defecit gaudium cordis nostri; versus est in luctum chorus noster.	15 Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje.
16 Cecidit corona capitis nostri; vae nobis, quia peccavimus!	16 Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo!
17 Propterea maestum factum est cor nostrum, ideo contenebrati sunt oculi nostri,	17 Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru:
18 propter montem Sion, quia desolatus est: vulpes ambulant in eo.	18 zato što gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali.
19 Tu autem, Domine, in aeternum permanebis, solium tuum in generationem et generationem.	19 Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.
20 Quare in perpetuum oblivisceris nostri, derelinques nos in longitudinem dierum?	20 Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane?
21 Converte nos, Domine, ad te, et convertemur; innova dies nostros sicut a principio.	21 Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.
22 Ergone proiciens reppulisti nos, iratus es contra nos vehementer?	22 Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?