Evanđelje po Ivanu 2

¹ Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka.

² Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici.

³ Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.«

⁴ Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!«

⁵ Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!«

⁶ A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere.

⁷ Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha.

⁸ Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.« Oni odnesu.

⁹ Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika

¹⁰ i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.«

¹¹ Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici.

¹² Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.

¹³ Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem.

¹⁴ U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede.

¹⁵ I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta,

¹⁶ a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.«

¹⁷ Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.

¹⁸ Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?«

¹⁹ Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.«

²⁰ Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?«

²¹ No on je govorio o hramu svoga tijela.

²² Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

²³ Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio.

²⁴ No sâm se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao

²⁵ i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.