Zaharija 7

¹ Četvrte godine kralja Darija, četvrtoga dana devetoga mjeseca, kisleva, dođe riječ Jahvina Zahariji.

² Betel je, naime, poslao Sar-Esera i Regem-Meleka s njihovim ljudima da mole lice Jahvino

³ i da pitaju svećenike u domu Jahve nad vojskama i proroke: »Hoćemo li plakati petoga mjeseca i postiti, kao što činimo već tolike godine?«

⁴ Tada mi dođe riječ Jahve nad vojskama: »Reci svemu puku zemlje i svećenicima:

⁵ ‘Kad postite i naričete petoga i sedmoga mjeseca već sedamdeset godina, zar meni postite?

⁶ A kad jedete i pijete, zar sebi ne jedete i pijete?

⁷ Nisu li to propisi koje je Jahve objavio preko negdašnjih proroka kada Jeruzalem bijaše naseljen i miran kao i gradovi oko njega i kada bijaše napučen Negeb i Šefela?’«

⁸ Riječ Jahvina dođe Zahariji:

⁹ »Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Sudite istinito i budite dobrostivi i milosrdni jedni drugima.

¹⁰ Ne tlačite udovu ni sirotu, ni došljaka ni uboga, i ne snujte u srcu pakosti jedan prema drugom.’

¹¹ Ali oni ne htjedoše poslušati, već prkosno okrenuše leđa; zatisnuše uši da ne bi čuli;

¹² otvrdnuše srcem kao kremen, da ne bi čuli Zakon i riječi koje im je slao Jahve nad vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka. I Jahve nad vojskama silno se tad razgnjevi.

¹³ I zato, kao što je on zvao a oni ga ne slušaše, tako su sad oni zvali a ja ih nisam slušao« – riječ je Jahve nad vojskama.

¹⁴ »I razmeo sam ih među sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja iza njih bî opustošena, te nitko nije njome prolazio niti se vraćao. Tako su zemlju blagostanja obratili u pustoš!«