SCRUTATIO

Venerdi, 10 ottobre 2025 - San Daniele m. ( Letture di oggi)

Jeremija 8


font
Biblija HrvatskiBIBBIA VOLGARE
1 »U ono vrijeme« – riječ je Jahvina – »povadit će iz grobova kosti kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti svećenika, kosti proroka i kosti žitelja jeruzalemskih.1 In quel tempo, dice il Signore, gitteranno fuori delli suoi sepolcri l'ossa delli re di Giuda, e l'ossa de' suoi principi, e l'ossa de' sacerdoti, e l'ossa de' profeti, e l'ossa di coloro che abitarono in Ierusalem, (de' suoi sepolcri).
2 I razasut će ih prema Suncu, prema Mjesecu i prema svoj Vojsci nebeskoj, koje ljubljahu, kojima služahu, koje slijeđahu, koje za savjet pitahu i kojima se klanjahu. I neće ih pokupiti i sahraniti; ostat će kao gnoj po zemlji.2 E spargeranno quelle al sole e alla luna, e tutta la milizia del cielo la quale amarono, quali servirono, e dopo le quali andarono, e addomandarono e adorarono; tanto fia fatto loro, che non saranno ricolti nè seppelliti; e saranno sopra la terra come feccia.
3 Tada će svima onima što preostanu od tih zlih plemena, po svim mjestima kuda ih rasprših, smrt biti milija od života« – riječ je Jahve nad vojskama.3 Ed eleggerannosi innanzi la morte, che la vita, tutti (li rimanenti) che saranno rimasi di questa cognazione pessima, in tutti li luoghi i quali sono abbandonati, e alli quali gittai loro, dice il (nostro) Signore Iddio delli esèrciti.
4 »Reci im: Ovako govori Jahve:
‘Padne li tko, neće li opet ustati,
zaluta li, neće li se opet vratiti?
4 E dirai a loro: questo disse il Signore Iddio: or chi cade non si rileverà? e chi è rivoltato non ritornerà?
5 Zašto onda taj narod luta
uporno i neprekidno?
Čvrsto se drže laži,
neće da se obrate.
5 Or per che dunque questo populo è contro a Ierusalem con avversione di contenzione? Pigliarono la bugia, e non volsero ritornare.
6 Pazio sam i osluškivao:
Ne govore kako valja.
Nitko se ne kaje zbog pakosti svoje,
i ne govori ‘Što učinih?’
Svatko je skrenuo trku svoju
kao konj kad u boj nagne.
6 Io stetti attento, e ascoltai; e nullo è che parli cosa buona, nessuno è che facci penitenza del peccato suo [dicendo]: ma che ho io fatto? Tutti sono tornati al suo corso, quasi come lo cavallo che va con (grande) impeto nella battaglia.
7 Čak i roda pod nebom
zna svoje vrijeme,
grlica, lastavica i ždral
drže se vremena kad se moraju vratiti.
A moj narod ne poznaje
suda Jahvina.’«
7 Lo nibbio in cielo conobbe lo tempo suo; e la tortore e la rondine e la cicogna conobbero l' avvenimento del suo tempo; ma lo mio populo non conobbe lo giudicio del suo Signore Iddio.
8 Kako možete tvrditi: »Mi smo mudri,
u nas je Zakon Jahvin!«
Zaista, u laž ga je pretvorila
lažljiva pisaljka pisara!
8 Or come dite voi: noi siamo savii, e la legge di Dio è con noi? Veramente ch' elli hae adoperato mentire lo stile bugiardo delli scrittori.
9 Mudraci će biti osramoćeni,
prestravljeni i uhvaćeni u zamku.
Gle, oni prezreše riječ Jahvinu!
A njihova mudrost – što im koristi?
9 Li savi sono confusi e spaventati, e sono presi (e spaventati); gittarono lo detto di Dio, e niuno senno è in loro.
10 »Zato ću žene njihove dati strancima,
a vaša polja osvajačima.
Jer od najmanjeg do najvećega
svi gramze za plijenom,
od prorokâ do svećenikâ
svi su varalice.
10 Però io darò le loro donne alli strani, e li loro campi alli eredi; però che dal minimo infino al grande tutti sèguitano l'avarizia; dalli profeti insino alli sacerdoti, tutti fanno mentire.
11 I olako liječe ranu naroda mojega
vičući: ‘Mir! Mir!’
Ali mira nema.
11 E sanavano la contrizione della figliuola del mio populo con vergogna, dicendo: pace, pace, e non era pace.
12 Neka se postide što gnusobu počiniše,
no oni više ne znaju što je stid,
ne umiju se više crvenjeti.
Zato će popadati s onima što padaju,
srušit će se kad stanem kažnjavati«
– govori Jahve.
12 Confusi sono, però che feciono abominazione; anzi non sono confusi della confusione che ebbero, e non si seppono vergognare; e però cadranno intra. li cadenti, nel tempo della loro visitazione cadranno, dice Iddio.
13 »Htjedoh u berbu k njima« – riječ je Jahvina –
»a ono ni grozda na trsu,
ni smokve na smokvi;
čak je i lišće uvelo.
Zato ih predah
onima što prolaze kraj njih.
13 Radunando radunerò io loro, dice Iddio Signore (delli esèrciti e delle battaglie); non è uva nelle viti, e li fichi non sono nelle fichiere; è gittata nelle foglie, e diedi loro queste cose che sono passate.
14 ‘Zašto još čekamo?
Na okup!
Zavucimo se u tvrde gradove
da ondje izginemo,
jer nas Jahve, Bog naš, zatire,
napaja nas vodom otrovanom,
jer zgriješismo protiv Jahve.
14 O per che sediamo? convenitevi insieme, ed entriamo nella città armata, e stiamo ivi cheti; però che il nostro Signore ci ha fatto stare cheti, e diedeci a bere (a noi) acqua di fele; però che peccammo. al nostro Signore Iddio.
15 Nadasmo se miru, ali dobra nema,
čekasmo vrijeme ozdravljenja, al’ evo užasa!
15 Aspettammo la pace, e non era bene; aspettammo tempo di medicina, ed ecco la paura.
16 Iz Dana dopire
njištanje konja njegovih,
od rzanja njegovih pastuha
dršće zemlja sva.
Dolaze da proždru zemlju i što je napunja,
grad i žitelje u njemu.’
16 Da Dan si è udito lo rumore de' suoi cavalli; dalla voce de' combattenti suoi si è commossa tutta la terra; e vennero, e divorarono la terra e la sua plenitudine, la città e tutti li suoi abitatori.
17 I gle, puštam na vas otrovnice
protiv kojih nema čarolija;
ujedat će vas«
– riječ je Jahvina –
17 E perciò io vi manderò pessimi serpenti, e reguli, i quali non ricevono incantazione; e morderanno voi, dice Iddio.
18 »lijeka biti neće.«
Bol me spopada,
srce mi iznemoglo.
18 E hoe il mio dolore sopra il dolore; lo mio cuore sì è in me dolente.
19 Evo zapomažu kćeri naroda moga
iz zemlje daleke:
»Zar Jahve nije više na Sionu?
Kralj njegov?
‘Zašto me razjariše svojim kipovima,
ništavilima tuđinskim?’
19 Ecco la voce dello rumore della figliuola del populo mio di terra lontana: or non è lo Signore in Sion, ovver lo suo re non è in quella? per che dunque m' hanno quelli provocato ad ira colli loro intagliamenti, e colle loro vanitadi istraniere?
20 Žetva prođe, minu ljeto,
a mi nismo spašeni!«
20 Passata è la ricolta, e la state è compiuta, e noi [non] siamo salvi.
21 Satrven sam što je kći naroda mojega satrvena,
žalostan sam, stravom obuzet.
21 Sopra la contrizione della figliuola del populo mio sono contrito e contristato; lo stupore ha tenuto me (dice Iddio).
22 Zar u Gileadu nema balzama?
Nema li ondje liječnika?
Ta zašto ne dolazi
ozdravljenje kćeri naroda mojega?
22 Or non è lacrima d'arbore in Galaad? or non è medico ivi? Perchè dunque non è lavata via la cicatrice della figliuola del populo mio?
23 O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo,
a oči moje u vrutak suza,
danju i noću da plačem
nad poginulima kćeri svoje,
naroda svojega?!