SCRUTATIO

Martedi, 14 ottobre 2025 - San Callisto I papa ( Letture di oggi)

Knjiga o Jobu 14


font
Biblija HrvatskiSMITH VAN DYKE
1 Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.1 الانسان مولود المرأة قليل الايام وشبعان تعبا.
2 K’o cvijet je nikao i vene već,
poput sjene bježi ne zastajuć’.
2 يخرج كالزهر ثم ينحسم ويبرح كالظل ولا يقف.
3 Na takva, zar, ti oči otvaraš
i preda se na sud ga izvodiš?
3 فعلى مثل هذا حدقت عينيك واياي احضرت الى المحاكمة معك.
4 Tko će čisto izvuć’ iz nečista? Nitko!4 من يخرج الطاهر من النجس. لا احد.
5 Pa kad su njegovi dani odbrojeni,
kad mu broj mjeseci o tebi ovisi,
kad mu granicu stavljaš neprijelaznu,
5 ان كانت ايامه محدودة وعدد اشهره عندك وقد عينت اجله فلا يتجاوزه
6 skini s njega pogled da počinut’ može,
poput najamnika da svoj dan uživa.
6 فاقصر عنه ليسترح الى ان يسرّ كالاجير بانتهاء يومه
7 Ta ni drvu nije nada sva propala,
posječeno, ono opet prozeleni
i mladice nove iz njega izbiju.
7 لان للشجرة رجاء. ان قطعت تخلف ايضا ولا تعدم خراعيبها.
8 Ako mu korijen i ostari u zemlji,
ako mu se panj i sasuši u prahu,
8 ولو قدم في الارض اصلها ومات في التراب جذعها
9 oćutjevši vodu, ono će propupat’
i pustiti grane kao stablo novo.
9 فمن رائحة الماء تفرخ وتنبت فروعا كالغرس.
10 Al’ kad čovjek umre, ostaje pokošen,
kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?
10 اما الرجل فيموت ويبلى. الانسان يسلم الروح فاين هو.
11 Može sva voda iz mora ispariti
i presahnut’ rijeke, isušit’ posvema,
11 قد تنفد المياه من البحرة والنهر ينشف ويجف
12 al’ čovjek kad legne, ne ustaje više,
dok nebesa bude, neće se podići,
od sna se svojega probuditi neće.
12 والانسان يضطجع ولا يقوم. لا يستيقظون حتى لا تبقى السموات ولا ينتبهون من نومهم
13 O, kad bi me htio skriti u šeolu,
zakloniti me dok srdžba ti ne mine,
dati mi rok kad ćeš me se spomenuti,
13 ليتك تواريني في الهاوية وتخفيني الى ان ينصرف غضبك وتعيّن لي اجلا فتذكرني.
14 – jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut’ može? –
čekao bih te sve dane vojske svoje
dok ne bi došao da mi smjenu dadeš.
14 ان مات رجل أفيحيا. كل ايام جهادي اصبر الى ان يأتي بدلي.
15 Zvao bi me, a ja bih se odazvao:
zaželio si se djela svojih ruku.
15 تدعو فانا اجيبك. تشتاق الى عمل يدك.
16 A sad nad svakim mojim vrebaš korakom,
nijednog mi grijeha nećeš oprostiti,
16 اما الآن فتحصي خطواتي. ألا تحافظ على خطيتي.
17 u vreći si prijestup moj zapečatio
i krivicu moju svu si zapisao.
17 معصيتي مختوم عليها في صرّة وتلفّق عليّ فوق اثمي
18 Vaj! K’o što se jednom uruši planina,
k’o što se hridina s mjesta svog odvali,
18 ان الجبل الساقط ينتثر والصخر يزحزح من مكانه.
19 k’o što voda kamen s vremenom istroši,
a pljusak bujicom zemlju svu sapere,
tako uništavaš nadu u čovjeku.
19 الحجارة تبليها المياه وتجرف سيولها تراب الارض. وكذلك انت تبيد رجاء الانسان.
20 Oborio si ga – on ode zasvagda,
nagrđena lica, otjeran, odbačen.
20 تتجبر عليه ابدا فيذهب. تغير وجهه وتطرده.
21 Djecu mu poštuju – o tom ništa ne zna;
ako su prezrena – o tom ne razmišlja.
21 يكرم بنوه ولا يعلم او يصغرون ولا يفهم بهم.
22 On jedino pati zbog svojega tijela,
on jedino tuži zbog svojeg života.«
22 انما على ذاته يتوجع لحمه وعلى ذاتها تنوح نفسه