Knjiga o Jobu 14
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | SMITH VAN DYKE |
---|---|
1 Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja. | 1 الانسان مولود المرأة قليل الايام وشبعان تعبا. |
2 K’o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć’. | 2 يخرج كالزهر ثم ينحسم ويبرح كالظل ولا يقف. |
3 Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš? | 3 فعلى مثل هذا حدقت عينيك واياي احضرت الى المحاكمة معك. |
4 Tko će čisto izvuć’ iz nečista? Nitko! | 4 من يخرج الطاهر من النجس. لا احد. |
5 Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu, | 5 ان كانت ايامه محدودة وعدد اشهره عندك وقد عينت اجله فلا يتجاوزه |
6 skini s njega pogled da počinut’ može, poput najamnika da svoj dan uživa. | 6 فاقصر عنه ليسترح الى ان يسرّ كالاجير بانتهاء يومه |
7 Ta ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju. | 7 لان للشجرة رجاء. ان قطعت تخلف ايضا ولا تعدم خراعيبها. |
8 Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu, | 8 ولو قدم في الارض اصلها ومات في التراب جذعها |
9 oćutjevši vodu, ono će propupat’ i pustiti grane kao stablo novo. | 9 فمن رائحة الماء تفرخ وتنبت فروعا كالغرس. |
10 Al’ kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada? | 10 اما الرجل فيموت ويبلى. الانسان يسلم الروح فاين هو. |
11 Može sva voda iz mora ispariti i presahnut’ rijeke, isušit’ posvema, | 11 قد تنفد المياه من البحرة والنهر ينشف ويجف |
12 al’ čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće. | 12 والانسان يضطجع ولا يقوم. لا يستيقظون حتى لا تبقى السموات ولا ينتبهون من نومهم |
13 O, kad bi me htio skriti u šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dati mi rok kad ćeš me se spomenuti, | 13 ليتك تواريني في الهاوية وتخفيني الى ان ينصرف غضبك وتعيّن لي اجلا فتذكرني. |
14 – jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut’ može? – čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš. | 14 ان مات رجل أفيحيا. كل ايام جهادي اصبر الى ان يأتي بدلي. |
15 Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku. | 15 تدعو فانا اجيبك. تشتاق الى عمل يدك. |
16 A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti, | 16 اما الآن فتحصي خطواتي. ألا تحافظ على خطيتي. |
17 u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao. | 17 معصيتي مختوم عليها في صرّة وتلفّق عليّ فوق اثمي |
18 Vaj! K’o što se jednom uruši planina, k’o što se hridina s mjesta svog odvali, | 18 ان الجبل الساقط ينتثر والصخر يزحزح من مكانه. |
19 k’o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku. | 19 الحجارة تبليها المياه وتجرف سيولها تراب الارض. وكذلك انت تبيد رجاء الانسان. |
20 Oborio si ga – on ode zasvagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen. | 20 تتجبر عليه ابدا فيذهب. تغير وجهه وتطرده. |
21 Djecu mu poštuju – o tom ništa ne zna; ako su prezrena – o tom ne razmišlja. | 21 يكرم بنوه ولا يعلم او يصغرون ولا يفهم بهم. |
22 On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života.« | 22 انما على ذاته يتوجع لحمه وعلى ذاتها تنوح نفسه |