| 1 Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika | 1 - Quando furono giunti vicini a Gerusalemme ed a Betania, posta accanto al monte degli Ulivi, Gesù mandò avanti due suoi discepoli, |
| 2 i kaže im: »Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite. | 2 dicendo loro: «Andate nel villaggio che vi sta dirimpetto, e al vostro entrare troverete legato un asinello, sul quale nessuno è ancora montato; scioglietelo e menatelo a me. |
| 3 Ako vam tko reče: ‘Što to radite?’ recite: ‘Gospodinu treba’, i odmah će ga ipak ovamo pustiti.« | 3 E se qualcuno vi domandasse: - Cosa fate? - rispondetegli che il Signore ne ha bisogno, e quegli tosto lo lascerà venire». |
| 4 Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga. | 4 Se ne andarono e trovarono un asinello legato fuori d'una porta, presso un bivio, e lo sciolsero. |
| 5 A neki od nazočnih upitaše: »Što radite? Što driješite magare?« | 5 E alcuni di quelli ch'eran lì, chiesero: «Perchè togliete l'asinello?». |
| 6 Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih. | 6 Essi risposero come Gesù aveva loro comandato, e quelli li lasciarono fare. |
| 7 I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj. | 7 Essi allora condussero l'asinello a Gesù, e, messigli sopra i loro mantelli, Gesù vi montò su. |
| 8 Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima. | 8 Molti stendevano le loro vesti sulla strada; ed altri tagliavano i ramoscelli dagli alberi, e li spargevano sulla strada. |
| 9 I oni pred njim i oni za njim klicahu: »Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! | 9 E quelli ch'eran davanti come quelli che eran di dietro, gridavano: «Osanna! |
| 10 Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!« | 10 Benedetto Colui che viene nel nome del Signore! Benedetto il regno che viene, il regno di David, nostro padre. Osanna negli altissimi!». |
| 11 I uđe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju. | 11 Gesù venne in Gerusalemme ed entrò nel tempio: poi osservata ogni cosa, se n'andò a Betania coi Dodici, essendosi fatta sera. |
| 12 Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. | 12 Il dì dopo, all'uscire da Betania, egli ebbe fame. |
| 13 Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. | 13 Visto da lontano un fico pien di foglie andò a vedere se per caso vi trovasse qualche cosa; ma, essendosi avvicinato e non avendovi visto altro che foglie, perchè non era la stagione dei fichi, |
| 14 Tada reče smokvi: »Nitko nikada više ne jeo s tebe!« Čuli su to njegovi učenici. | 14 Gesù disse al fico: «Nessuno in eterno mangi più del tuo frutto!». E i suoi discepoli udirono. |
| 15 Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. | 15 Arrivati a Gerusalemme, ed entrati nel tempio, si mise a scacciare coloro che quivi vendevano e comperavano: rovesciò le tavole dei cambiamonete e gli scranni dei venditori di colombe, |
| 16 I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. | 16 e non permise che alcuno portasse oggetti attraverso al tempio. |
| 17 Učio ih je i govorio: »Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!« | 17 E li ammaestrava dicendo: «Non è forse scritto: "La mia casa sarà chiamata casa di orazione per tutte le nazioni"? Ma voi ne avete fatto una spelonca di ladri». |
| 18 Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. | 18 I principi dei Sacerdoti e gli Scribi, udite queste cose, cercavano il modo di farlo morire: perchè essi lo temevano, mentre tutto il popolo ne ammirava la dottrina. |
| 19 A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada. | 19 Venuta a sera, egli uscì di città. |
| 20 Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. | 20 La mattina dopo, ripassando accanto al fico, lo videro seccato fin dalle radici. |
| 21 Petar se prisjeti pa će Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu.« | 21 Pietro, rammentandosi, disse: «Maestro, vedi, il fico da te maledetto è seccato». |
| 22 Isus im odvrati: »Imajte vjeru Božju. | 22 Gesù rispose loro: «Abbiate fede in Dio. |
| 23 Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’ i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže – doista, bit će mu! | 23 In verità vi dico che se qualcuno dirà a questa montagna: - Togliti di là e gettati in mare - e non avrà alcun dubbio nel suo cuore, ma crederà che quel che dice s'abbia a compiere, gli accadrà. |
| 24 Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! | 24 Perciò vi dico: tutte le cose che domanderete nella preghiera, abbiate fede di ottenerle e le otterrete. |
| 25 No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke.« | 25 E quando vi mettete a pregare, se avete qualcosa contro alcuno, perdonate, affinchè il Padre vostro che è nei cieli vi perdoni i vostri falli. |
| 26 Che se non perdonerete, neppure il Padre vostro che è nei cieli perdonerà a voi i vostri falli». |
| 27 I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine. | 27 Giunsero di nuovo a Gerusalemme. Mentre Gesù passeggiava nel tempio, s'accostarono a lui i principi dei Sacerdoti, gli Scribi e i seniori |
| 28 I govorahu mu: »Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?« | 28 e gli domandarono: «Con quale autorità fai tu queste cose? Chi ti ha dato il potere di farle?». |
| 29 A Isus im reče: »Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim. | 29 Gesù rispose loro: «Io pure voglio farvi una domanda: rispondetemi e io vi dirò con quale autorità faccio queste cose. |
| 30 Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!« | 30 Il battesimo di Giovanni veniva dal cielo o dagli uomini? Rispondetemi». |
| 31 A oni umovahu među sobom: »Reknemo li ‘od Neba’, odvratit će ‘Zašto mu dakle ne povjerovaste?’ | 31 Ma essi pensavan tra loro: «Se rispondiamo che veniva dal cielo dirà: - Perchè dunque non gli avete creduto?- |
| 32 Nego, da reknemo ‘od ljudi’?« – Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. | 32 se poi diciamo: - Dagli uomini, - temiamo il popolo»; tutti infatti tenevan Giovanni in conto di vero profeta. |
| 33 I odgovore Isusu: »Ne znamo.« A Isus će im: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.« | 33 Risposero quindi a Gesù: «Non lo sappiamo». «E neppur io», replicò Gesù «vi dico con quale autorità faccio queste cose». |