Ezekiel 8

Biblija Hrvatski	Biblija Hrvatski
1 Godine šeste, šestoga mjeseca, petoga dana, dok sjeđah u svojoj kući, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Jahvina.	1 Godine šeste, šestoga mjeseca, petoga dana, dok sjeđah u svojoj kući, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Jahvina.
2 Pogledah, i gle: tu kao neki čovjek; od njegovih kao bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše bljeskanje, nešto poput usijane kovine.	2 Pogledah, i gle: tu kao neki čovjek; od njegovih kao bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše bljeskanje, nešto poput usijane kovine.
3 Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između zemlje i neba i ponese me u božanskome viđenju u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata, što su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru.	3 Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između zemlje i neba i ponese me u božanskome viđenju u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata, što su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru.
4 I gle, ondje bijaše slava Boga Izraelova, kao što je vidjeh u dolini.	4 I gle, ondje bijaše slava Boga Izraelova, kao što je vidjeh u dolini.
5 I reče mi: »Sine čovječji, podigni oči prema sjeveru!« I podigoh oči prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijaše i na sjeveru, kraj vrata žrtvenika, na strani prema ulazu.	5 I reče mi: »Sine čovječji, podigni oči prema sjeveru!« I podigoh oči prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijaše i na sjeveru, kraj vrata žrtvenika, na strani prema ulazu.
6 I reče mi: »Sine čovječji, vidiš li što oni ovdje čine? Velike su to gnusobe što ih dom Izraelov ovdje čini, samo da me udalji iz mojega svetišta. A vidjet ćeš i gorih gnusoba!«	6 I reče mi: »Sine čovječji, vidiš li što oni ovdje čine? Velike su to gnusobe što ih dom Izraelov ovdje čini, samo da me udalji iz mojega svetišta. A vidjet ćeš i gorih gnusoba!«
7 I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina.	7 I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina.
8 I reče mi: »Sine čovječji, probij taj zid!« Probih zid, a ono – ulaz!	8 I reče mi: »Sine čovječji, probij taj zid!« Probih zid, a ono – ulaz!
9 I reče mi: »Uđi i pogledaj strahovite gadosti što se ovdje čine!«	9 I reče mi: »Uđi i pogledaj strahovite gadosti što se ovdje čine!«
10 Uđoh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih životinja – sve kumiri doma Izraelova, našarani na zidu, svuda uokolo.	10 Uđoh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih životinja – sve kumiri doma Izraelova, našarani na zidu, svuda uokolo.
11 A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starješina doma Izraelova, i među njima i Šafanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci kadionica iz koje se podiže oblak kâda miomirisnoga.	11 A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starješina doma Izraelova, i među njima i Šafanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci kadionica iz koje se podiže oblak kâda miomirisnoga.
12 I reče mi: »Sine čovječji, vidiš li što u toj tami rade starješine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I još govore: ‘Jahve nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju!’«	12 I reče mi: »Sine čovječji, vidiš li što u toj tami rade starješine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I još govore: ‘Jahve nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju!’«
13 I reče mi još: »A vidjet ćeš i gorih gnusoba što se ovdje čine!«	13 I reče mi još: »A vidjet ćeš i gorih gnusoba što se ovdje čine!«
14 I povede me do vrata doma Jahvina što su okrenuta prema sjeveru. I gle, ondje sjeđahu žene i oplakivahu Tamuza.	14 I povede me do vrata doma Jahvina što su okrenuta prema sjeveru. I gle, ondje sjeđahu žene i oplakivahu Tamuza.
15 I reče mi: »Vidiš li, sine čovječji? A vidjet ćeš i gorih gnusoba od ovih!«	15 I reče mi: »Vidiš li, sine čovječji? A vidjet ćeš i gorih gnusoba od ovih!«
16 I povede me u unutrašnje predvorje doma Jahvina. Ondje, na ulazu u Hekal Jahvin, između trijema i žrtvenika, bijaše oko dvadeset i pet ljudi, okrenutih leđima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje se prema istoku klanjahu suncu.	16 I povede me u unutrašnje predvorje doma Jahvina. Ondje, na ulazu u Hekal Jahvin, između trijema i žrtvenika, bijaše oko dvadeset i pet ljudi, okrenutih leđima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje se prema istoku klanjahu suncu.
17 I reče mi: »Vidiš li to, sine čovječji? Malo li je domu Judinu svih ovih gnusoba što ih ovdje čine, nego mi još zemlju pune i nasiljem, i ponovno me izazivaju i granama pred nosom mašu?	17 I reče mi: »Vidiš li to, sine čovječji? Malo li je domu Judinu svih ovih gnusoba što ih ovdje čine, nego mi još zemlju pune i nasiljem, i ponovno me izazivaju i granama pred nosom mašu?
18 Zato ću i ja sada postupiti s njima jarosno i oči se moje više neće sažaliti i neću im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje uši, neću ih uslišiti.«	18 Zato ću i ja sada postupiti s njima jarosno i oči se moje više neće sažaliti i neću im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje uši, neću ih uslišiti.«