Jó 13

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Ecce, omnia haec vidit oculus meus, et audivit auris mea, et intellexi singula.	1 Očima svojim sve to ja vidjeh, ušima svojim čuh i razumjeh.
2 Secundum scientiam vestram, et ego novi; nec inferior vestri sum.	2 Sve što vi znate znadem to i ja, ni u čemu od vas gori nisam.
3 Sed tamen ad Omnipotentem loquar et disputare cum Deo cupio;	3 Zato, zborit’ moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti.
4 vos autem ostendam fabricatores mendacii, medicos vanos vos omnes.	4 Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici!
5 Atque utinam taceretis, ut sit vobis in sapientiam!	5 Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali!
6 Audite ergo correptionem meam et contentiones labiorum meorum attendite.	6 Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana počujte.
7 Numquid pro Deo profertis mendacium et pro illo loquimini dolos?	7 Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne?
8 Numquid faciem eius accipitis et pro Deo in iudicio contendere nitimini?	8 Zar biste pristrano branit’ htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici?
9 Aut bonum est quod vos excutiat? Aut, ut illuditur homini, illudetis ei?	9 Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k’o čovjeka?
10 Ipse vos arguet, cum in abscondito faciem accipitis.	10 Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti.
11 Nonne maiestas eius turbabit vos, et terror eius irruet super vos?	11 Zar vas veličanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada?
12 Sententiae vestrae sunt proverbia cineris; thoraces lutei thoraces vestri.	12 Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata.
13 Tacete paulisper, ut loquar ipse, et transeat super me quodcumque.	13 Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snađe što mu drago.
14 Quare sumam carnes meas dentibus meis et animam meam ponam in manibus meis?	14 Zar da meso svoje sâm kidam zubima? Da svojom rukom život upropašćujem?
15 Etiamsi occiderit me, in ipso sperabo; verumtamen vias meas in conspectu eiusarguam.	15 On me ubit’ može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam.
16 Et hoc erit salus mea: non enim veniet in conspectu eius omnis impius.	16 I to je već zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti.
17 Audite sermonem meum et explicationem meam percipite auribus vestris.	17 Pažljivo mi riječi poslušajte, nek’ vam prodre u uši besjeda.
18 Ecce iudicium paravi; scio quod iustus inveniar.	18 Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam právo uvjeren.
19 Quis est qui contendat mecum? Tunc enim tacebo et consummabor.	19 Tko se sa mnom hoće parničiti? – Umuknut ću potom te izdahnut’.
20 Duo tantum ne facias mihi, et tunc a facie tua non abscondar:	20 Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam:
21 Manum tuam longe fac a me, et formido tua non me terreat.	21 digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me.
22 Voca me, et ego respondebo tibi; aut ipse loquar, et tu respondebis mihi.	22 Tada me pitaj, a ja ću odgovarat’; ili ja da pitam, ti da odgovaraš.
23 Quantas habeo iniquitates et peccata? Scelera mea et delicta ostende mihi.	23 Koliko počinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu.
24 Cur faciem tuam abscondis et arbitraris me inimicum tuum?	24 Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja?
25 Contra folium, quod vento rapitur, dure agis et stipulam siccam persequeris.	25 Zašto strahom mučiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamčicu?
26 Scribis enim contra me amaritudines et occupatum me vis peccatis adulescentiae meae.	26 O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti,
27 Posuisti in nervo pedem meum et observasti omnes semitas meas et vestigia pedum meorum considerasti.	27 koji si mi noge u klade sapeo i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ!
28 Qui quasi uter consumendus sum, et quasi vestimentum, quod comeditur a tinea.	28 Život mi se k’o trulo drvo raspada, k’o haljina što je moljci izjedaju!