Izaija 7

Biblija Hrvatski	VULGATA
1 U dane judejskoga kralja Ahaza, sina Jotamova, sina Uzijina, aramski kralj Rason i izraelski kralj Pekah, sin Remalijin, zavojštiše na Jeruzalem, ali ga ne mogoše zauzeti.	1 Et factum est in diebus Achaz, filii Joathan, filii Oziæ, regis Juda, ascendit Rasin, rex Syriæ, et Phacee, filius Romeliæ, rex Israël, in Jerusalem, ad præliandum contra eam : et non potuerunt
2 Tada dojaviše domu Davidovu: »Aramci se utaborili u Efrajimu.« Na tu vijest uzdrhta srce kraljevo i srce svega naroda, kao što u šumi drveće ustrepti od vjetra.	2 debellare eam. Et nuntiaverunt domui David, dicentes : Requievit Syria super Ephraim. Et commotum est cor ejus, et cor populi ejus, sicut moventur ligna silvarum a facie venti.
3 I Jahve reče Izaiji: »Iziđi pred Ahaza, ti i sin tvoj Šear Jašub, do nakraj vodovoda gornjeg ribnjaka na putu u Valjarevo polje.	3 Et dixit Dominus ad Isaiam : Egredere in occursum Achaz, tu et qui derelictus est Jasub, filius tuus, ad extremum aquæductus piscinæ superioris in via agri Fullonis ;
4 Reci mu: ‘Pazi, smiri se, ne boj se, i nek’ ti ne premire srce od ovih dvaju ugaraka zadimljenih, od raspaljenog bijesa Rasona aramskog i sina Remalijina,	4 et dices ad eum : Vide ut sileas ; noli timere, et cor tuum ne formidet a duabus caudis titionum fumigantium istorum, in ira furoris Rasin, regis Syriæ, et filii Romeliæ ;
5 jer Aram, Efrajim i sin Remalijin smisliše tvoju propast.’	5 eo quod consilium inierit contra te Syria in malum, Ephraim, et filius Romeliæ, dicentes :
6 Pođimo, rekoše, na Judeju, uplašimo je i osvojimo da u njoj zakraljimo sina Tabelova.	6 Ascendamus ad Judam, et suscitemus eum, et avellamus eum ad nos, et ponamus regem in medio ejus filium Tabeel.
7 Ovako govori Jahve Gospod: ‘To se neće zbiti: toga biti neće!	7 Hæc dicit Dominus Deus : Non stabit, et non erit istud ;
8 <8a>Damask je glava Aramcima, a Damasku je glava Rason;	8 sed caput Syriæ Damascus, et caput Damasci Rasin ; et adhuc sexaginta et quinque anni, et desinet Ephraim esse populus ;
9 <9a>Samarija je glava Efrajimcima, a Samariji glava je Remalija. <8b>Još šezdeset i pet godina, i Efrajim, razoren, neće više biti narod. <9b>Ako se na me ne oslonite, održat’ se nećete!’«	9 et caput Ephraim Samaria, et caput Samariæ filius Romeliæ. Si non credideritis, non permanebitis.
10 Jahve opet progovori Ahazu i reče mu:	10 Et adjecit Dominus loqui ad Achaz, dicens :
11 »Zaišti od Jahve, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine podzemlja ili gore iz visina.«	11 Pete tibi signum a Domino Deo tuo, in profundum inferni, sive in excelsum supra.
12 Ali Ahaz odgovori: »Ne, neću iskati i neću iskušavati Jahvu.«	12 Et dixit Achaz : Non petam, et non tentabo Dominum.
13 Tada reče Izaija: »Čujte, dome Davidov! Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate!	13 Et dixit : Audite ergo, domus David. Numquid parum vobis est molestos esse hominibus, quia molesti estis et Deo meo ?
14 Zato, sâm će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!	14 Propter hoc dabit Dominus ipse vobis signum : ecce virgo concipiet, et pariet filium, et vocabitur nomen ejus Emmanuel.
15 Vrhnjem i medom on će se hraniti dok ne nauči odbacivat’ zlo i birati dobro.	15 Butyrum et mel comedet, ut sciat reprobare malum, et eligere bonum.
16 Jer prije nego dječak nauči odbacivat’ zlo i birati dobro, opustjet će zemlja, zbog koje strepiš, od dvaju kraljeva.	16 Quia antequam sciat puer reprobare malum et eligere bonum, derelinquetur terra quam tu detestaris a facie duorum regum suorum.
17 Protiv tebe i protiv tvog naroda i protiv kuće oca tvojega dovest će Jahve dane kakvih ne bijaše otkad se Efrajim odvoji od Jude – kralja asirskoga.	17 Adducet Dominus super te, et super populum tuum, et super domum patris tui, dies qui non venerunt a diebus separationis Ephraim a Juda, cum rege Assyriorum.
18 U dan onaj zazviždat će Jahve muhama na ušću egipatskih rijeka i pčelama u zemlji asirskoj	18 Et erit in die illa : sibilabit Dominus muscæ quæ est in extremo fluminum Ægypti, et api quæ est in terra Assur ;
19 da dođu i popadaju po strmim dolovima, po rasjelinama stijena, po svim trnjacima i svim pojilištima.	19 et venient, et requiescent omnes in torrentibus vallium, et in cavernis petrarum, et in omnibus frutetis, et in universis foraminibus.
20 U dan onaj Gospod će obrijati britvom najmljenom s onu stranu Eufrata – kraljem asirskim – kosu s glave, dlake s nogu i bradu s obraza.	20 In die illa radet Dominus in novacula conducta in his qui trans flumen sunt, in rege Assyriorum, caput et pilos pedum, et barbam universam.
21 U dan onaj svatko će hraniti po kravu i dvije ovce	21 Et erit in die illa : nutriet homo vaccam boum, et duas oves,
22 i od obilja mlijeka koje će mu dati hranit će se vrhnjem; vrhnjem i medom hranit će se koji god u zemlji preostanu.	22 et præ ubertate lactis comedet butyrum ; butyrum enim et mel manducabit omnis qui relictus fuerit in medio terræ.
23 U dan onaj gdje god bijaše tisuću čokota, vrijednih tisuću srebrnika, izrast će drač i trnje.	23 Et erit in die illa : omnis locus ubi fuerint mille vites, mille argenteis, in spinas et in vepres erunt.
24 Onamo će polaziti sa strijelom i lukom, jer sva će zemlja u drač i trnje zarasti.	24 Cum sagittis et arcu ingredientur illuc : vepres enim et spinæ erunt in universa terra.
25 A po svim gorama gdje se motikom kopalo nitko više neće ići, strašeći se trnja i drača: onuda će goveda pasti i gaziti ovce.«	25 Et omnes montes qui in sarculo sarrientur, non veniet illuc terror spinarum et veprium : et erit in pascua bovis, et in conculcationem pecoris.