Izaija 8

¹ Reče Jahve: »Uzmi veliku ploču i napiši na njoj ljudskim pismom: Maher Šalal Haš Baz – Brz grabež – hitar plijen.«

² Potom uzeh vjerne svjedoke, svećenika Uriju i Zahariju, sina Berekjina.

³ Približih se proročici te ona zače i rodi sina. Jahve mi reče: »Nazovi ga Maher Šalal Haš Baz,

⁴ jer prije no što dijete počne tepati ‘tata’ i ‘mama’, nosit će se pred kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije.«

⁵ I opet mi reče Jahve:

⁶ »Jer narod ovaj odbacuje
mirne tekućice Šiloaha,
a dršće pred Rasonom
i pred sinom Remalijinim,

⁷ navest će Gospod na vas
vodu Eufrata, silnu i veliku
– kralja asirskog i svu slavu njegovu –
i ona će izići iz rukava svoga,
preliti se preko svih obala;

⁸ provalit će u Judeju, razlit’ se i poplaviti je,
popeti se do grla njezina;
i krila će svoja raširiti
preko cijele tvoje zemlje,
o Emanuele.«

⁹ Udružite se samo, narodi, al’ bit ćete smrvljeni!
Poslušajte, vi kraljevi daleki,
pašite se, bit ćete smrvljeni,
pašite se, bit ćete smrvljeni!

¹⁰ Kujte naum – bit će uništen,
dogovarajte se samo, bit će uzalud,
jer s nama je Bog!

¹¹ Jer, ovako mi reče Jahve,
kad me rukom uhvatio
i opomenuo da ne idem putem
kojim narod ovaj ide:

¹² »Ne zovite urotom
sve što narod ovaj urotom zove;
ne bojte se čega se on boji
i nemajte straha.

¹³ Jahve nad vojskama –
on jedini nek’ vam svet bude;
jedino se njega bojte,
strah od njega nek’ vas prožme.

¹⁴ On će vam biti zamka i kamen spoticanja
i stijena posrtanja
za obje kuće Izraelove,
zamka i mreža svim Jeruzalemcima.

¹⁵ Mnogi će od njih posrnuti, pasti, razbiti se,
zaplesti se, uhvatiti.«

¹⁶ Pohrani ovo svjedočanstvo,
zapečati ovu objavu
među učenicima svojim:

¹⁷ Čekat ću Jahvu
koji je lice svoje sakrio
od doma Jakovljeva –
u njega ja se uzdam.

¹⁸ Evo, ja i djeca koju mi Jahve dade
Izraelu smo znak i znamenje
od Jahve nad vojskama
što prebiva na gori sionskoj.

¹⁹ Reknu li vam: »Duhove pitajte
i vrače koji šapću i mrmljaju« –
dakako, narod mora pitati svoje »bogove«
i za žive u mrtvih se raspitivati! –

²⁰ Uza Zakon! Uza svjedočanstvo!
Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati.

²¹ Lutat će zemljom potlačen i gladan,
izgladnjela bijes će ga spopasti,
proklinjat će svoga kralja i svog Boga.
Okrene l’ se k nebu,

²² pogleda l’ po zemlji,
gle, svuda samo mrak i strava,
svuda tmina tjeskobna.
Ali će se tama raspršiti,

²³ jer više neće biti mraka gdje je sad tjeskoba.

²⁴ U prvo vrijeme on obescijeni
zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu,
al’ u vrijeme posljednje
on će proslaviti Put uz more,
s one strane Jordana –
Galileju pogansku.