Prva poslanica Solunjanima 4

¹ Uostalom, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete!

² Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu.

³ Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje – da se suzdržavate od bludnosti,

⁴ da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju,

⁵ a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga,

⁶ pa time ne prikraćivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je osvetnik za sve to, kao što vam već rekosmo i posvjedočismo.

⁷ Bog nas, doista, nije pozvao na nečistoću, nego na svetost.

⁸ Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje čovjeka, nego Boga koji svoga Duha Svetoga udahnjuje u vas.

⁹ A o bratoljublju vam nije potrebno pisati. Ta i sami ste od Boga naučili ljubiti jedni druge,

¹⁰ a to doista i činite prema svoj braći u cijeloj Makedoniji. Samo vas, braćo, potičemo da u tom još više uznapredujete

¹¹ pa da se trsite mirno živjeti, svoje činiti i raditi svojim rukama, kako smo vam zapovjedili,

¹² te tako časno živite prema onima vani i nikoga ne trebate.

¹³ Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade.

¹⁴ Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime.

¹⁵ Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli.

¹⁶ Jer sam će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu,

¹⁷ a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.

¹⁸ Tješite se dakle uzajamno ovim riječima!