Poslanica Filipljanima 2

¹ Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti,

² ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite;

³ nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe;

⁴ ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!

⁵ Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu:

⁶ On, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao
svoje jednakosti s Bogom,

⁷ nego sam sebe »oplijeni«
uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,

⁸ ponizi sam sebe,
poslušan do smrti,
smrti na križu.

⁹ Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,

¹⁰ da se na ime Isusovo
prigne svako koljeno
nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.

¹¹ I svaki će jezik priznati:
»Isus Krist jest Gospodin!« –
na slavu Boga Oca.

¹² Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!

¹³ Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.

¹⁴ Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja

¹⁵ da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu

¹⁶ držeći riječ Života meni na ponos za Dan Kristov, što nisam zaludu trčao niti se zaludu trudio.

¹⁷ Naprotiv, ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama.

¹⁸ A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom.

¹⁹ Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama.

²⁰ Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo

²¹ jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista.

²² A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanđelju.

²³ Njega se dakle nadam poslati tek što razvidim što je sa mnom.

²⁴ A uvjeren sam u Gospodinu da ću i sam uskoro doći.

²⁵ Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i suborca moga kojega ste poslali da mi poslužuje u potrebi.

²⁶ Jer je čeznuo za svima vama i bio zabrinut što ste saznali da je obolio.

²⁷ I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost.

²⁸ Brže ga dakle poslah da se, pošto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje žalostan.

²⁹ Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i poštujte takve

³⁰ jer se za djelo Kristovo smrti sasvim približio, životnoj se pogibli izložio da nadopuni ono u čemu me vi ne mogoste poslužiti.