Evanđelje po Marku 16

¹ Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisâ da odu pomazati Isusa.

² I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob.

³ I razgovarahu među sobom: »Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?«

⁴ Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik.

⁵ I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se.

⁶ A on će im: »Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše.

⁷ Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti kako vam reče!«

⁸ One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu.

⁹ Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha.

¹⁰ Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima.

¹¹ Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše.

¹² Nakon toga ukazao se u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo.

¹³ I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše.

¹⁴ Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih.

¹⁵ I reče im: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.

¹⁶ Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.

¹⁷ A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti,

¹⁸ zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro.«

¹⁹ I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.

²⁰ Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima.