Jeremija 30

¹ Riječ koju Jahve upravi Jeremiji:

² Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: »Upiši u knjigu sve ove riječi koje ti govorim.

³ Jer evo dolaze dani« – riječ je Jahvina – »i promijenit ću udes naroda svoga Izraela i Judeje« – govori Jahve – »i vratit ću ih u zemlju koju u baštinu dadoh ocima njihovim.«

⁴ Evo riječi što ih Jahve reče o Izraelu i o Judeji:

⁵ Ovako govori Jahve:
»Čujem krik užasa:
strava je to, a ne mir.

⁶ Hajde, propitajte se i pogledajte:
je li ikad muškarac rodio?
A svi se muškarci
za bedra hvataju kao rodilje!
Zašto su sva lica izobličena
i problijedjela?

⁷ Jao, jer velik je dan ovaj,
slična mu ne bî!
Vrijeme je nevolje za Jakova,
al’ će se izbaviti iz nje.«

⁸ »Onoga dana« – riječ je Jahve nad vojskama – »slomit ću jaram na njihovu vratu i lance ću njihove raskinuti. Više neće služiti tuđinu,

⁹ već će služiti Jahvi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svome, koga ću im podići.«

¹⁰ »Ne boj se, Jakove, slugo moj« –
riječ je Jahvina –
»ne plaši se, Izraele!
Jer evo, spasit ću te izdaleka
i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva.
Jakov će se opet smiriti,
spokojno će živjeti
i nitko ga neće plašiti« –
riječ je Jahvina –

¹¹ »jer ja sam s tobom
da te izbavim.
Zatrt ću narode
među koje te prognah,
a tebe neću sasvim uništiti;
al’ ću te kazniti po pravici,
ne smijem te pustit’ nekažnjena.«

¹² Uistinu, ovako govori Jahve:
»Neiscjeljiva je rana tvoja,
neprebolan polom tvoj.

¹³ Nema lijeka rani tvojoj
i nikako da zaraste.

¹⁴ Zaboraviše te svi ljubavnici,
više za te i ne pitaju!
Jer po tebi ja udarih
k’o što udara neprijatelj,
kaznom krutom za bezakonje
i za mnoge grijehe tvoje.

¹⁵ Zašto kukaš zbog rane svoje?
Zar je neizlječiva tvoja bol?
Zbog mnoštva bezakonja
i grijeha silnih tvojih
to ti učinih.

¹⁶ Al’ i oni što te žderu bit će prožderani,
u ropstvo će svi dušmani tvoji;
pljačkaši tvoji bit će opljačkani,
i koji te plijeniše bit će oplijenjeni.

¹⁷ <17b> Zvahu te ‘Protjeranom’
i ‘Sionkom za koju nitko ne pita’.
<17a>Al’ ja ću te iscijeliti,
rane ti zaliječiti« –
riječ je Jahvina.

¹⁸ Ovako govori Jahve:
»Evo, izmijenit ću udes šatora Jakovljevih,
smilovat ću se na stanove njegove:
na razvalinama njegovim bit će opet grad sazidan,
i dvori će stajati na starome mjestu.

¹⁹ Iz njih će se čuti hvalospjev,
i glasovi radosni.
Umnožit ću ih
i više im se neće smanjiti broj,
ugled ću im dati
i više ih neće prezirati.

²⁰ Sinovi njihovi bit će mi kao nekoć,
zajednica njina preda mnom će čvrsto stajati,
a kaznit ću sve njihove ugnjetače.

²¹ Glavar njihov iz njih će niknuti,
vladar njihov iz njih će izaći.
Pustit ću ga k sebi da mi se približi –
jer tko da se usudi sâm preda me!« –
riječ je Jahvina.

²² »I vi ćete biti moj narod,
a ja vaš Bog.«

²³ Gle, nevrijeme Jahvino,
jarost provaljuje,
razmahuje se vihor silan,
i svaljuje na glave bezbožničke.

²⁴ Jahvin se gnjev neće stišati
dok on ne izvrši i ne ispuni
naume srca svojega.
U dane posljednje
jasno ćete to razumjeti.