Prva knjiga o Makabejcima 2
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | KÁLDI-NEOVULGÁTA |
---|---|
1 U one dane Matatija, sin Ivana Šimunova, svećenik iz koljena Joaribova, ode iz Jeruzalema i udari sjedište u Modinu. | |
2 A imao je pet sinova: Ivana prozvana Gadi, | |
3 Šimuna prozvana Tasi, | |
4 Judu prozvana Makabej, | |
5 Eleazara prozvana Avaran, Jonatu prozvana Afus. | |
6 Videći kakva se bogohulstva zbivaju u Judeji i u Jeruzalemu, Matatija | |
7 zavapi: »Jao, zar se zato rodih da gledam zator svog naroda i zator Svetoga grada pa da besposlen sjedim dok nam ga predaju u ruke neprijateljâ – Svetište naše u ruke tuđinaca? | |
8 Svetište njegovo postade k’o čovjek bez časti, | |
9 posuđe, slava njegova, za plijen opljačkano; nejačad njegova po trgovima poklana, mladići njegovi hrana oštrim mačevima! | |
10 Ima li naroda kojemu ne pripade dio našega kraljevstva, koji ne prigrabi sebi plijena našega?! | |
11 Sav mu je nakit otet, slobodu zamijeni s ropstvom. | |
12 Gle, Svetište naše – ljepota i slava naša – opustje, oskvrnuše ga pogani! | |
13 Čemu nam život?« | |
14 I razdrije Matatija i njegovi sinovi svoju odjeću, navukoše kostrijet i proplakaše gorko. | |
15 Uto kraljevi ljudi, poslani da sile na otpad, dođoše u Modin da prinude na žrtvovanje. | |
16 Mnogi su od Izraela prišli k njima. Ali Matatija i njegovi sinovi ostadoše postojani. | |
17 Kraljevi ljudi priđu Matatiji i stanu ga nagovarati: »Ti si čovjek ugledan u ovom gradu, častan i utjecajan; uz tebe su tvoji sinovi i braća. | |
18 Priđi, dakle, prvi i izvrši zapovijed kraljevu, kao što to učiniše drugi narodi, ostali Judejci i preostalo stanovništvo Jeruzalema, pa ćeš i ti i tvoji sinovi ući u krug kraljevih prijatelja i bit ćete čašćeni srebrom i zlatom i mnogim darovima.« | |
19 Matatija im jakim glasom odgovori: »Neka se i svi narodi pod kraljevom vlašću njemu pokore tako te svaki od njih odstupi od bogoštovlja svojih predaka i privoli njegovim naredbama, | |
20 ja i moji sinovi i sva braća moja slijedit ćemo Savez otaca svojih. | |
21 Ne dalo Nebo da ostavimo Zakon i zapovijedi. | |
22 I zato ne možemo poslušati kraljevih naloga da prestupimo svoje bogoštovlje ni udesno ni ulijevo.« | |
23 Tek što je on to kazao, a Židov neki priđe pred očima sviju da prema kraljevoj zapovijedi žrtvuje na žrtveniku u Modinu. | |
24 Vidje to Matatija, razgnjevi se i srce mu zadrhta, obuzet pravednim gnjevom, potrči i zakla ga na žrtveniku. | |
25 U isti čas ubi i kraljeva čovjeka koji je silio na žrtvovanje i obori žrtvenik. | |
26 Tako provali njegova gorljivost za Zakon kao nekoć Pinhasova protiv Zimrija, sina Šalumova. | |
27 Matatija tada stade vikati gradom iza glasa: »Svaki koji gori ljubavlju za Zakon i stoji uza Savez, neka ide za mnom.« | |
28 I pobjegoše u gore on i njegovi sinovi, ostavivši u gradu sve svoje. | |
29 Mnogi tada kojima je bilo stalo do pravednosti i do pravde pobjegoše u pustinju | |
30 sa svojom djecom i ženama i sa svom stokom, jer se zlo oborilo na njih. | |
31 I bî javljeno kraljevim ljudima i posadi koja bijaše u Jeruzalemu, u Davidovu gradu, da su ljudi koji su prekršili kraljevu zapovijed odbjegli u pustinjska skrovišta. | |
32 Jaka vojska dade se za njima u potjeru i stiže ih. Svrstaše se protiv njih, spremni da zametnu s njima bitku u dan subotnji. | |
33 I poručiše im: »Dosta je! Iziđite, pokorite se kraljevu nalogu da spasite život!« | |
34 Ali im oni odgovoriše: »Ne izlazimo i nećemo se pokoriti kraljevu nalogu da skvrnemo dan subotnji.« | |
35 Napadoše ih bez oklijevanja. | |
36 A oni im nisu uzvraćali: ni da bi se kamenom na njih nabacili, a kamoli da se utvrde u svojim skrovištima. | |
37 »Umrimo svi«, govorahu, »u svojoj nedužnosti. Svjedoče nam nebo i zemlja da nas ubijate nepravedno.« | |
38 I zagna se vojska na njih u samu subotu te izginuše svi oni sa svojom djecom i ženama i stokom – oko tisuću duša. | |
39 Doznaše za to Matatija i njegove pristalice i proplakaše gorko: | |
40 »Ako učinimo svi mi tako«, rekoše jedan drugomu, »kao ova naša braća, i ne pođemo u boj protiv pogana za svoj život i za svoje svetinje, ubrzo će nas istrijebiti sa zemlje.« | |
41 I tako toga dana donesoše odluku: »Tko god nas napadne u dan subotnji, vojevat ćemo protiv njega da svi ne izginemo kao što izgiboše braća naša u zbjegovima.« | |
42 Pridružila im se i zajednica hasidejaca, poizbor junaka u Izraelu, sve ljudi odanih Zakonu. | |
43 I svi drugi koji su bježali od progonstva pridruživali se njima, i tako im je raslo pojačanje. | |
44 Prikupila se tako cijela vojska te su udarali u svom gnjevu na krivce i u svojoj srdžbi na bezakonike. Ostali se razbježaše – da se spase – po poganskim zemljama. | |
45 A Matatija i njegove pristalice stanu obilaziti i razvaljivati žrtvenike. | |
46 Silom su obrezivali neobrezane dječake koje bi našli na području Izraela. | |
47 Progonili su drske tuđince. I pothvat im je uspijevao. | |
48 Zaštitili su tako Zakon od ruku pogana i kraljeva i ne dadoše da osili sila grešnička. | |
49 A kada se Matatijini dani primicahu kraju, reče on svojim sinovima: »U ovo vrijeme, gle, osilila se drskost i pogrda; nastalo je doba razora i ljutog gnjeva. | |
50 Djeco moja! Gorljivo se zauzmite za Zakon i život svoj izložite za Savez naših otaca. | |
51 Spominjite se djelâ što ih oci naši izvršiše u svoje vrijeme. Steći ćete tako slavu veliku, bit će vam besmrtno ime. | |
52 Nije li se Abraham vjeran pokazao u kušnji i nije li mu to uzeto u pravednost? | |
53 A Josip je u svojoj nevolji očuvao zapovijed i postao gospodar Egipta. | |
54 Pinhas, otac naš, nosio se gorljivošću i primio je obećanje vječnog svećeništva. | |
55 Jošua je ispunio nalog i postao sucem Izraela. | |
56 Kaleb je u zboru bio svjedok istini i zato mu pripade baština u zemlji. | |
57 Davidu, jer bijaše pobožan, kraljevsko je prijestolje zauvijek dano u baštinu. | |
58 Ilija, jer bijaše gorljiv borac Zakona, bî uznesen na nebo. | |
59 Hananija, Azarja i Mišael vjerom se spasiše iz plamena. | |
60 Daniel zbog svoje nedužnosti bî izbavljen iz lavljih ralja. | |
61 Razmotrite i vidite iz koljena u koljeno: svi koji se u nj uzdaše ne poklekoše nikada. | |
62 Ne strašite se prijetnja grešnikovih, jer slava bezbožnikova za gnojište je i za hranu crvima. | |
63 Danas se visoko diže, sutra ga već naći ne možeš: u prah svoj se vratio, propale mu osnove. | |
64 Junaci mi, djeco, budite; Zakona se čvrsto držite da se u njem proslavite. | |
65 Evo vam Šimuna, brata vašega: znam ga, čovjek je razuman; slušajte ga uvijek, on će vam biti otac! | |
66 Juda Makabej, poizbor junak od svoje mladosti, bit će vam vojskovođa i zapovijedat će u ratu protiv pogana. | |
67 Skupite oko sebe sve koji vrše Zakon i osvetite svoj narod. | |
68 Milo za drago vratite poganima i držite se propisa Zakona.« | |
69 Tada ih Matatija blagoslovi i bî pridružen svojim ocima. | |
70 Umro je u godini sto četrdeset i šestoj; sahraniše ga u grobnici otaca njegovih u Modinu. Oplakao ga je sav Izrael. |