Prva knjiga o Kraljevima 13

¹ A neki čovjek Božji dođe na riječ Jahvinu iz Judeje u Betel kada Jeroboam stajaše pred žrtvenikom da prinese kâd.

² I po Jahvinoj zapovijedi povika onaj prema žrtveniku: »Žrtveniče, žrtveniče! Ovako veli Jahve: ‘Evo će se roditi u kući Davidovoj sin po imenu Jošija. On će na tebi žrtvovati svećenike uzvišicâ, tê koji na tebi prinose kâd, i on će na tebi spaliti ljudske kosti!’«

³ U isto im vrijeme dade znak: »Ovo je znak da je Jahve govorio: gle, žrtvenik će se raspuknuti i prosut će se pepeo što je na njemu.«

⁴ Kada je kralj čuo što je čovjek Božji rekao protiv žrtvenika u Betelu, pruži ruku odande od žrtvenika i reče: »Uhvatite ga!« Ali se osušila ruka koju je ispružio prema čovjeku i nije ju mogao vratiti k sebi.

⁵ Žrtvenik se raspuknuo i pepeo se prosuo sa žrtvenika, prema znaku što ga je dao čovjek Božji po naredbi Jahvinoj.

⁶ Kralj progovori i reče čovjeku Božjem: »Umilostivi Jahvu, Boga svoga, da bih mogao vratiti ruku k sebi.« Božji čovjek umilostivi Jahvu i ruka se kraljeva vrati k njemu i bila je kao prije.

⁷ Kralj onda reče čovjeku Božjem: »Hodi sa mnom kući da se okrijepiš. I dat ću ti dar.«

⁸ Ali čovjek Božji odgovori kralju: »Da mi dadeš polovinu svoje kuće, ne bih pošao s tobom. Ni jeo ni pio ne bih na ovom mjestu,

⁹ jer mi je ovako zapovjeđeno riječju Jahvinom: ‘Ne jedi kruha i ne pij vode, niti se vraćaj istim putem kojim si došao.’«

¹⁰ I otišao je drugim putem, nije se vraćao putem kojim je došao u Betel.

¹¹ A u Betelu živio star prorok. Došli njemu njegovi sinovi te mu pripovjedili sve što je onoga dana učinio čovjek Božji u Betelu; i riječi što ih je onaj kazao kralju pripovjediše sinovi ocu.

¹² A on ih upita: »Kojim je putem otišao?« Sinovi pokazaše put kojim je otišao čovjek Božji što bijaše došao iz Judeje.

¹³ Prorok će nato sinovima: »Osamarite mi magarca!« I osamariše mu magarca, a on uzjaha.

¹⁴ Krenuo je za čovjekom Božjim i našao ga gdje sjedi pod hrastom. I upita ga: »Jesi li ti čovjek Božji koji je došao iz Judeje?« A on mu odgovori: »Jesam.«

¹⁵ Prorok mu reče: »Hodi sa mnom mome domu da štogod pojedeš.«

¹⁶ Ali on odgovori: »Ne smijem se vratiti s tobom, niti smijem jesti kruha ni piti vode na ovome mjestu,

¹⁷ jer mi je Jahvinom riječju naređeno ovo: ‘Ne jedi ondje kruha, ne pij vode, niti se vraćaj putem kojim si onamo pošao.’«

¹⁸ Nato će mu onaj: »I ja sam prorok kao i ti, i anđeo mi je riječju Jahvinom rekao: ‘Povedi ga sa sobom kući da jede kruha i pije vode.’«
Slagao mu je.

¹⁹ Božji čovjek vrati se s njim, u njegovoj je kući jeo kruha i pio vode.

²⁰ Dok su sjedili za stolom, dođe riječ Jahvina proroku koji ga je natrag doveo

²¹ i povika on čovjeku Božjem koji je došao iz Judeje: »Ovako veli Jahve: zato što nisi poslušao zapovijedi Jahvine i nisi držao naredbe koju ti je dao Jahve, Bog tvoj,

²² nego si se vratio, jeo kruha i pio vode na mjestu gdje sam ti rekao da ne jedeš kruha i ne piješ vode, zato tijelo tvoje neće leći u grob otaca tvojih.«

²³ Pošto se onaj koga bijaše doveo najeo kruha i napio vode, osedla mu magarca.

²⁴ I ode onaj. A na putu ga zaskoči lav i usmrti ga. I tako je mrtvo tijelo ležalo ispruženo na putu, magarac stajao kraj njega, a i lav stajaše kraj tijela.

²⁵ Ljudi prolazeći vidješe mrtvo tijelo ispruženo na putu i lava gdje stoji kraj njega; i odoše i javiše to u gradu gdje je živio stari prorok.

²⁶ Kad je to čuo prorok koji bijaše onoga vratio s puta, reče: »To je čovjek Božji koji se usprotivio riječi Jahvinoj! I Jahve ga je predao lavu, koji ga je napao i ubio, prema riječi koju je Jahve rekao.«

²⁷ I reče svojim sinovima: »Osamarite mi magarca!« I oni mu ga osamariše.

²⁸ Ode on i nađe mrtvo tijelo bačeno na putu i magarca i lava gdje stoje pokraj tijela: lav nije požderao tijelo niti je rastrgao magarca.

²⁹ Tada prorok podiže mrtvo tijelo čovjeka Božjeg i prebaci ga na magarca; i vrati se u grad gdje je živio da mrtvoga ožali i pokopa.

³⁰ Položio je mrtvo tijelo u svoju grobnicu i jecao je nad njim: »Jao, brate moj!«

³¹ A kad ga je pokopao, reče svojim sinovima: »Poslije moje smrti sahranite me u istu grobnicu gdje je pokopan čovjek Božji; stavite moje kosti kraj njegovih.

³² Jer će se sigurno ispuniti riječ koju je po zapovijedi Jahvinoj objavio protiv žrtvenika u Betelu i protiv svih svetišta na uzvišicama u gradovima Samarije.«

³³ Ni poslije ovoga događaja ne obrati se Jeroboam sa svoga zlog puta, nego je i dalje priproste ljude postavljao za svećenike na uzvišicama: tko je želio, davao mu je darove da postane svećenik uzvišica.

³⁴ Takvim je postupkom padala u grijeh kuća Jeroboamova, rušila se i nestajala s lica zemlje.