Deuxième livre de Samuel 1
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| BIBLES DES PEUPLES | Biblija Hrvatski |
|---|---|
| 1 La mort de Saül survint peu après que David avait massacré les Amalécites: depuis deux jours déjà il était revenu à Siklag. | 1 Poslije Šaulove smrti David se vratio kući pobijedivši Amalečane. Dva je dana proveo u Siklagu. |
| 2 Le troisième jour un homme arriva du camp de Saül, il avait des habits déchirés et de la terre sur la tête. Dès qu’il arriva près de David, il se jeta à terre et se prosterna. | 2 Trećega dana dođe neki čovjek iz Šaulova tabora, razdrtih haljina i prahom posute glave. Došavši k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu se. |
| 3 David lui dit: “D’où viens-tu?” Il répondit: “Je me suis sauvé du camp d’Israël.” | 3 David ga upita: »Odakle dolaziš?« A on mu odgovori: »Umakao sam iz izraelskog tabora.« |
| 4 David lui dit: “Comment les choses se sont-elles passées? Dis-le moi donc.” Cet homme répondit: “Le peuple s’est enfui du champ de bataille, beaucoup dans le peuple sont tombés et sont morts, Saül aussi et son fils Jonathan sont morts.” | 4 A David ga upita: »Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!« On odvrati: »Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i Šaul i njegov sin Jonatan.« |
| 5 David dit au jeune homme qui lui apportait cette nouvelle: “Comment sais-tu que Saül et son fils Jonathan sont morts?” | 5 Nato David upita mladoga glasonošu: »Kako znaš da je poginuo Šaul i njegov sin Jonatan?« |
| 6 Il répondit: “Je me trouvais par hasard sur les monts de Guelboé. Saül s’appuyait sur sa lance, les chars et les cavaliers le serraient de près. | 6 A mladi glasonoša odgovori: »Slučajno sam došao na goru Gilbou i vidio Šaula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim. |
| 7 Alors il me voit, il se retourne et m’appelle. Je lui dis: Me voici. | 7 Šaul, obazrevši se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: ‘Evo me!’ |
| 8 Il me dit: Qui es-tu? Je lui dis: Je suis un Amalécite. | 8 I upita me on: ‘Tko si ti?’ A ja mu odgovorih: ‘Amalečanin sam.’ |
| 9 Il me dit: Approche-toi et donne-moi la mort, je suis encore plein de force et pourtant me voici pris de vertige. | 9 Tada mi on reče: ‘Dođi ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni grč, a duša je još sva u meni!’ |
| 10 Alors je me suis approché et je l’ai tué car je savais bien qu’il ne survivrait pas une fois tombé à terre, puis j’ai pris la couronne qui était sur sa tête, la chaîne qu’il portait au bras, et je les ai apportées ici à mon seigneur.” | 10 Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da neće preživjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijaše na glavi i narukvicu koju imaše na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru.« |
| 11 David déchira ses habits, et tous les hommes qui étaient avec lui firent de même. | 11 Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim. |
| 12 Ils poussèrent une grande lamentation, ils pleurèrent, ils jeûnèrent jusqu’au soir à cause de Saül et de son fils Jonathan, à cause du peuple de Yahvé et de la maison d’Israël qui étaient tombés sous l’épée. | 12 I naricali su, plakali i postili do večeri za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim što izginuše od mača. |
| 13 David dit ensuite au jeune homme qui lui apportait cette nouvelle: “D’où es-tu?” Il répondit: “Je suis un étranger dans ce pays, fils d’un Amalécite.” | 13 Potom David upita mladoga glasonošu: »Odakle si ti?« A on odgovori: »Ja sam sin jednoga došljaka, Amalečanina.« |
| 14 David lui dit: “Comment donc as-tu osé frapper à mort celui que Yahvé avait consacré?” | 14 Tada mu reče David: »Kako se nisi bojao dići ruku da ubiješ pomazanika Jahvina?« |
| 15 Alors David appela l’un de ses compagnons et lui dit: “Approche et frappe-le.” Il le frappa et il mourut. | 15 I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: »Dođi ovamo i smakni ga!« Udari ga momak i on umrije. |
| 16 David dit encore: “Que ton sang retombe sur ta tête. Tu t’es condamné toi-même quand tu as dit que tu avais frappé à mort l’homme consacré par Yahvé.” | 16 A David mu još doviknu: »Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su usta posvjedočila protiv tebe kad si rekao: ‘Ja sam ubio pomazanika Jahvina.’« |
| 17 Puis David entonna une lamentation sur Saül et sur son fils Jonathan | 17 Tada David zapjeva ovu tužaljku za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom. |
| 18 et il ordonna de l’apprendre aux fils de Juda: c’est le chant de l’arc, qu’on peut lire dans le livre du Juste. | 18 Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je uče sinovi Judini. David reče: |
| 19 “Comment sont-ils tombés sur les montagnes, ces héros qui faisaient la gloire d’Israël? | 19 »Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginuše div-junaci na tvom visu! |
| 20 Ne l’annoncez pas dans Gat, ne portez pas la nouvelle dans les rues d’Ashkélon, ne donnez pas cette joie aux femmes Philistines, aux filles des incirconcis! | 20 O porazu vi u Gatu ne pričajte, aškelonskim ulicama ne glasite, da se kćeri ne vesele filistejske, mlade žene da ne kliču nevjerničke. |
| 21 Que plus jamais rosée ni pluie ne tombent sur vous, montagnes de Guelboé, campagne verdoyante: c’est là que fut profané le bouclier des héros. Il ne fallait pas d’huile pour le bouclier de Saül, | 21 O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit’ vas kiša s neba prala! Vaša polja ne vraćala rod za sjeme, jer kod vas je osramoćen štit junaka! Štit Šaulov nije bio uljem mazan, |
| 22 mais le sang des blessés, la graisse des héros. Ni l’arc de Jonathan ne reculait, ni l’épée de Saül ne frappait dans le vide. | 22 nego krvlju ranjenika, mašću palih! Lûk Jonate nikad nije promašio, mač Šaulov nikad bezuspješan bio! |
| 23 Vous étiez aimés, désirés, Saül et Jonathan: ni la vie ni la mort ne vous ont séparés. Ils étaient plus rapides que les aigles, ils étaient plus forts que les lions. | 23 Šaul i Jonata, ljupki, ponositi, ni živi se ne rastaše, ni u smrti! Od orlova bjehu brži, od lavova snagom jači! |
| 24 Pleurez sur Saül, filles d’Israël! Il vous revêtait d’étoffes de couleur, sur vos robes de fête il posait des bijoux d’or. | 24 Za Šaulom sad plačite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas odijev’o! Uz to zlatan nakit on je na ruho vam pričvršćiv’o. |
| 25 Comment sont-ils tombés, ces héros? Qui frappa à mort Jonathan, au cœur du combat? | 25 Usred boja poginuše div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, ožalosti! |
| 26 J’ai le cœur brisé pour toi, Jonathan, mon frère, tu m’étais si cher! Ton amour était pour moi, plus merveilleux que l’amour des femmes. | 26 Žao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijaše ti veoma! Ljubav tvoja bješe meni još od ženske čudesnija. |
| 27 Comment sont-ils morts, les héros? Comment furent-elles brisées, les armes de guerre?” | 27 Oh, kako su izginuli div-junaci, i oružje bojno kako skršeno je!« |
ITALIANO
ENGLISH
ESPANOL
FRANCAIS
LATINO
PORTUGUES
DEUTSCH
MAGYAR
Ελληνική
לשון עברית
عَرَبيْ