Prva knjiga o Samuelu 22

¹ David ode odande i skloni se u špilju Adulam. A kad su to čula njegova braća i sva njegova obitelj, dođoše onamo da mu se priključe.

² Osim toga skupiše se oko njega svi koji bijahu u nevolji, svi zaduženi, svi nezadovoljni, i on im posta vođom. A bijaše ih oko njega do četiri stotine ljudi.

³ Odande ode David u Mispu u zemlji moapskoj i reče kralju moapskome: »Dopusti da se moj otac i moja mati sklonu kod vas dok ne vidim što će Bog učiniti sa mnom.«

⁴ I ostavi ih kod kralja moapskoga i oni ostadoše kod njega sve dok David bijaše u skrovištu.

⁵ Ali prorok Gad reče Davidu: »Nemoj ostati u svome skrovištu, nego idi i zađi u zemlju Judinu.« I David ode i zađe u Heretsku šumu.

⁶ Šaul doznade da se pojavio David s ljudima koji bijahu s njim. Šaul je upravo bio u Gibei; sjedio je pod tamariskom na uzvišici, s kopljem u ruci, a oko njega stajali svi njegovi dvorani.

⁷ I reče Šaul svojim dvoranima koji stajahu oko njega: »Poslušajte me, sinovi Benjaminovi! Hoće li vam i Jišajev sin svima darovati njive i vinograde? Hoće li vas sve postaviti za tisućnike i stotnike?

⁸ A zašto ste se onda svi urotili protiv mene? Nema nikoga da mi dojavi kad moj sin sklapa savez s Jišajevim sinom, nema nikoga među vama da me požali i da mi otkrije kako je moj sin podjario moga slugu na me, kao što se događa danas.«

⁹ Tada progovori Doeg Edomac, koji je stajao među Šaulovim dvoranima, i reče: »Ja sam vidio Jišajeva sina kad je došao u Nob k Ahimeleku, Ahitubovu sinu.

¹⁰ Ovaj je zatražio za njega savjet od Jahve i dao mu hrane i predao mu mač Filistejca Golijata.«

¹¹ Šaul nato zapovjedi da pozovu svećenika Ahimeleka, Ahitubova sina, i svu njegovu obitelj, svećenike u Nobu. I dođoše svi pred kralja.

¹² Tada reče Šaul: »Čuj me, Ahitubov sine!« A on odgovori: »Evo me, gospodaru!«

¹³ A Šaul ga upita: »Zašto ste se urotili protiv mene, ti i Jišajev sin? Ti si mu dao kruha i mač i tražio si za njega savjet od Boga da se digne protiv mene kao neprijatelj, kao što se danas događa.«

¹⁴ Ahimelek odgovori kralju: »A tko je među svim tvojim slugama ravan Davidu, tako vjeran, uz to kraljev zet, glavar tvoje tjelesne straže, čovjek koji je poštovan u tvojoj kući?

¹⁵ Zar sam danas prvi put tražio za njega savjet od Boga? Daleko od mene svaka druga misao! Neka kralj ništa ne okrivljuje svoga sluge i sve njegove obitelji, jer sluga njegov nije znao od svega toga ništa!«

¹⁶ Ali kralj odvrati: »Ti ćeš umrijeti, Ahimeleče, ti i sva tvoja obitelj!«

¹⁷ I kralj zapovjedi glasonošama koji stajahu oko njega: »Pristupite i pogubite svećenike Jahvine jer su i oni pomogli Davidu: znali su da je u bijegu, a nisu mi to dojavili.« Ali kraljevi stražari ne htjedoše dići ruke na Jahvine svećenike da ih smaknu.

¹⁸ Tada kralj zapovjedi Doegu: »Pristupi ti i smakni svećenike!« Doeg Edomac pristupi i smaknu svećenike: on pogubi u onaj dan osamdeset i pet ljudi koji su nosili laneni oplećak.

¹⁹ I Nob, svećenički grad, pohara oštricom mača, pobivši muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda, magarce i ovce.

²⁰ Izbavio se samo jedan sin Ahimeleka, Ahitubova sina, po imenu Ebjatar i pobjegao k Davidu.

²¹ Ebjatar javi Davidu da je Šaul poklao Jahvine svećenike.

²² A David odvrati Ebjataru: »Ja sam već onoga dana kad ondje bijaše Doeg Edomac znao da će on zacijelo javiti to Šaulu! Ja sam kriv za živote tvoga očinskog doma.

²³ Ostani kod mene, ne boj se: tko bude tražio tvoj život, tražit će moj. Kod mene ćeš biti dobro čuvan.«