Izaija 43

¹ Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove,
koji te sazdao, Izraele:
»Ne boj se, jer ja sam te otkupio;
imenom sam te zazvao: ti si moj!

² Kad preko vode prelaziš, s tobom sam;
ili preko rijeke, neće te preplaviti.
Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti,
plamen te opaliti neće.

³ Jer ja sam Jahve, Bog tvoj,
Svetac Izraelov, tvoj spasitelj.
Za otkupninu tvoju dajem Egipat,
mjesto tebe dajem Kuš i Šebu.

⁴ Jer dragocjen si u mojim očima,
vrijedan si i ja te ljubim.
Stog i dajem ljude za tebe,
i narode za život tvoj.

⁵ Ne boj se,
jer ja sam s tobom.
S istoka ću ti dovest’ potomstvo
i sabrat ću te sa zapada.

⁶ Reći ću sjeveru: ‘Daj mi ga!’
a jugu: ‘Ne zadržavaj ga!’
Sinove mi dovedi izdaleka,
i kćeri moje s kraja zemlje,

⁷ sve koji se mojim zovu imenom,
i koje sam na svoju slavu stvorio,
koje sam sazdao i načinio.«

⁸ Bog »Izvedi narod slijep, premda oči ima,
i gluh, premda uši ima.

⁹ Neka se saberu sva plemena
i neka se skupe narodi.
Tko je od njih to prorekao
i davno navijestio?
Nek’ dovedu svjedoke da se opravdaju,
neka se čuje da se može reći: ‘Istina je!’

¹⁰ Jer vi ste mi svjedoci«, riječ je Jahvina,
»i moje sluge koje sam izabrao,
da biste znali i vjerovali
i uvidjeli da sam to ja.
Prije mene nijedan bog nije bio načinjen
i neće poslije mene biti.

¹¹ Ja, ja sam Jahve,
osim mene nema spasitelja.

¹² Ja sam prorekao, spasio i navijestio,
i nema među vama tuđinca!
Vi ste mi svjedoci«, riječ je Jahvina,
»a ja sam Bog

¹³ od vječnosti – ja jesam!
I nitko iz ruke moje ne izbavlja;
što učinim, tko izmijeniti može?«

¹⁴ Ovako govori Jahve,
otkupitelj vaš, Svetac Izraelov:
»Radi vas poslah protiv Babilona,
oborit ću prijevornice zatvorima,
i Kaldejci će udariti u kukanje.

¹⁵ Ja sam Jahve, Svetac vaš,
stvoritelj Izraelov, kralj vaš!«

¹⁶ Ovako govori Jahve,
koji put po moru načini
i stazu po vodama silnim;

¹⁷ koji izvede bojna kola i konje,
vojsku i junake,
i oni padoše da više ne ustanu,
zgasnuše, kao stijenj se utrnuše.

¹⁸ »Ne spominjite se onog što se zbilo,
nit’ mislite na ono što je prošlo.

¹⁹ Evo, činim nešto novo;
već nastaje. Zar ne opažate?
Da, put ću napraviti u pustinji,
a staze u pustoši.

²⁰ Slavit će me divlje zvijeri,
čaglji i nojevi,
jer vodu ću stvorit’ u pustinji,
rijeke u stepi,
da napojim svoj narod, izabranika svoga.

²¹ I narod koji sam sebi sazdao
moju će kazivati hvalu!«

²² »Ali me ti, Jakove, nisi zazvao,
niti si se zamorio oko mene, Izraele!

²³ Nisi mi prinosio ovce za paljenicu,
nisi me častio žrtvama.
A ja te silio nisam na prinose,
nisam ti dodijavao ištući kâda.

²⁴ Nisi mi kupovao za novac trsku,
nisi me sitio salom svojih žrtava;
nego si me grijesima svojim mučio,
bezakonjem svojim dosađivao mi.

²⁵ A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem
i grijeha se tvojih ne spominjem.

²⁶ Podsjeti me, zajedno se sporimo,
govori ti da se opravdaš.

²⁷ Prvi je otac tvoj sagriješio,
posrednici tvoji od mene se odmetnuli,

²⁸ knezovi su tvoji oskvrnuli svetište.
Tad izručih Jakova prokletstvu, i poruzi Izraela.«