Druga knjiga o Makabejcima 11

¹ Malo zatim kraljev skrbnik i rođak Lizija, koji je bio na čelu državnih poslova, vrlo teško podnoseći posljednje događaje,

² skupi kojih osamdeset tisuća pješaka i svekoliko svoje konjaništvo te krenu na Židove, u nakani da grad učini grčkim naseljem

³ i da Hram, poput svetišta poganskih naroda, podloži porezu i svake godine prodaje svećeničku čast.

⁴ Nije nimalo mislio na Božju moć: zanijelo ga mnoštvo njegovih pješaka i tisuće konjanika te osamdeset njegovih slonova.

⁵ Upade u Judeju i približi se Betsuru, utvrđenu mjestu, udaljenu kojih pet stadija od Jeruzalema, te ga ljuto pritisnu.

⁶ Kad Makabej i njegovi doznaše da Lizija opsjeda tvrđave, počeše plakati i liti suze, moleći Gospodina da Izraelu pošalje dobroga anđela da ga spasi.

⁷ Nato Makabej prvi pograbi oružje i potače druge da se zajedno s njim izlože pogibli i pomognu svojoj braći. Puni žara, srnuše zajedno.

⁸ Dok su se još nalazili blizu Jeruzalema, ukaza im se na čelu konjanik u bijelim haljinama koji je vitlao zlatnim oružjem.

⁹ Tada se svi zajedno zahvališe milosrdnom Bogu i toliko se ohrabriše da su bili spremni probosti ne samo ljude nego i najdivljije zvijeri i probiti željezne zidove.

¹⁰ Kretali su naprijed u bojnom redu sa suborcem koji im je milošću Gospodnjom stigao s neba.

¹¹ Zagnaše se na neprijatelje kao lavovi, oboriše jedanaest tisuća pješaka i tisuću i šest stotina konjanika, a ostale natjeraše u bijeg.

¹² Većina se spasila, ali ranjeni i razoružani. Sam se Lizija spasio sramotnim bijegom.

¹³ Lizija nije bio nerazuman; razmišljao je o porazu koji je pretrpio i uvidio je da su Hebreji nepobjedivi jer im je suborac svesilni Bog.

¹⁴ Zato im poruči da pod svim pravednim uvjetima pristanu na mir, a on će kralja sklonuti da im postane prijatelj.

¹⁵ Makabej pristade na sve što je Lizija predlagao, jer mu bijaše stalo do općeg dobra. A sam kralj odobri sve što je Makabej preko Lizije za Židove pismeno zatražio.

¹⁶ Pismo što ga je Lizija pisao Židovima glasilo je ovako: »Lizija pozdravlja židovski narod!

¹⁷ Vaši poslanici Ivan i Apsalom predali su mi niže prepisanu ispravu, preporučujući njezin sadržaj.

¹⁸ Ja sam nato izvijestio kralja o onom s čime ga je trebalo upoznati, i on je odobrio sve što je bilo prihvatljivo.

¹⁹ Ako se, dakle, budete i dalje blagonaklono odnosili prema državnim probicima, ja ću ubuduće nastojati da poradim za vaše dobro.

²⁰ Ujedno sam vašim i svojim izaslanicima naložio da s vama rasprave o pojedinostima.

²¹ Da ste zdravo! Godine sto četrdeset i osme, dvadeset i četvrtoga dioskora.«

²² Kraljevo je pismo glasilo ovako: »Kralj Antioh pozdravlja brata Liziju.

²³ Naš se otac preselio k bogovima, a mi želimo da nam se u kraljevstvu svatko nesmetano bavi svojim poslovima.

²⁴ Čuli smo da Židovi ne prihvaćaju helenskih običaja moga oca, nego vole svoj poseban način života i traže da im se dopusti da se ravnaju po posebnim zakonima.

²⁵ Želeći, dakle, da i taj narod bude nesmetan, odlučujemo da im se vrati Hram, tako da mogu slobodno živjeti po običajima svojih predaka.

²⁶ Zato će biti dobro da im pošalješ poslanike koji će s njima sklopiti ugovor, pa da se, znajući za našu odluku, raspoloženi i radosni late svojih poslova.«

²⁷ Kraljevo pismo židovskom narodu glasilo je ovako: »Kralj Antioh pozdravlja židovsko starješinstvo i ostale Židove.

²⁸ Nadamo se da ste dobro, kako vam i želimo. I mi smo zdravi.

²⁹ Menelaj nam je saopćio da se želite vratiti svojim domovima.

³⁰ Svima onima koji se kućama vrate do tridesetog ksantika bit će zajamčena nekažnjivost.

³¹ Židovi će se služiti svojom posebnom hranom i zakonima kao i prije. Neka se nikome od njih više nikako ne dosađuje zbog pogrešaka učinjenih iz neznanja.

³² Ujedno vam šaljem Menelaja da vas umiri.

³³ Da ste zdravo! Godine sto četrdeset i osme, petnaestog ksantika.«

³⁴ A i Rimljani su Židovima poslali pismo, koje glasi ovako: »Kvint Memije, Tit Manilije i Manije Sergije, rimski poslanici, pozdravljaju židovski narod.

³⁵ Mi pristajemo na ono što vam je dopustio kraljev rođak Lizija.

³⁶ O onome pak što je on smatrao da treba predložiti kralju na potvrdu – odmah dobro razmislite i pošaljite nam smjesta nekoga da bismo to mogli izložiti onako kako odgovara, jer putujemo u Antiohiju.

³⁷ Zato se požurite i pošaljite ljude da i mi doznamo vaše mišljenje.

³⁸ Da ste zdravo! Godine sto četrdeset i osme, petnaestog dana mjeseca dioskora.«