Druga knjiga o Kraljevima 3

¹ Joram, sin Ahabov, zakralji se nad Izraelom u Samariji osamnaeste godine Jošafatova kraljevanja u Judeji. I vladao je dvanaest godina.

² Činio je što je zlo u očima Jahvinim, ali ne kao njegov otac i mati, jer je uklonio Baalov stup što ga bijaše podigao njegov otac.

³ Ali je prianjao uz grijeh kojim je Jeroboam, sin Nebatov, zavodio Izraela; i nije odstupao od njega.

⁴ Moabaca Meša, kralj moapski, bio je stočar i slao je izraelskom kralju u danak stotinu tisuća janjaca i vunu od stotine tisuća ovnova.

⁵ Ali kad je umro Ahab, pobuni se kralj moapski protiv izraelskog kralja.

⁶ U to je baš vrijeme kralj Joram izišao iz Samarije i izvršio smotru svih Izraelaca.

⁷ Zatim je poručio judejskom kralju Jošafatu: »Moapski se kralj pobunio protiv mene. Hoćeš li sa mnom u rat protiv Moabaca?« Judejski kralj odgovori: »Hoću! Ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao i tvoji konji.«

⁸ I doda: »Kojim ćemo putem?« A drugi mu odgovori: »Kroz Edomsku pustinju.«

⁹ I tako krenu izraelski kralj s judejskim kraljem i s kraljem edomskim. Sedam su dana lutali, a nije bilo vode četama ni stoci koja je išla za njima.

¹⁰ Tada povika kralj izraelski: »Jao, Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima!«

¹¹ Ali Jošafat reče: »Nema li tu proroka Jahvina da se preko njega posavjetujemo s Jahvom?« Tada odgovori jedan između slugu izraelskoga kralja: »Ovdje je Elizej, sin Šafatov, koji je lijevao vodu na Ilijine ruke.«

¹² Jošafat reče: »U njega je riječ Božja.« I kralj izraelski, kralj judejski i kralj edomski odoše Elizeju.

¹³ A Elizej reče kralju izraelskom: »Što ja imam s tobom? Potraži proroke svoga oca i proroke svoje majke!« Izraelski kralj odgovori mu: »Ne! Jer Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima.«

¹⁴ Elizej uzvrati: »Tako mi živoga Jahve Sebaota, komu služim, kad ne bih gledao na judejskog kralja Jošafata, ne bih ti obraćao pažnje niti bih te pogledao.

¹⁵ Sada mi dovedite svirača.«
I dok je glazbenik svirao, siđe ruka Jahvina nada nj.

¹⁶ I on reče: »Ovako veli Jahve: ‘Iskopajte u ovoj dolini mnogo jama.

¹⁷ Jer ovako veli Jahve: nećete osjetiti vjetra niti ćete vidjeti dažda, a ova će se dolina napuniti vodom. I pit ćete vi, vaša marva i vaša stoka.’

¹⁸ Ali to još nije ništa u očima Jahve: on će predati Moab u vaše ruke.

¹⁹ Vi ćete zauzeti sve utvrđene gradove, posjeći sve plodno drveće, zatrpati sve izvore i opustošiti najbolja polja: kamenjem ćete ih zasijati.«

²⁰ I doista, ujutro, u vrijeme kad se prinosi žrtva, dođe voda od Edoma i preplavi svu okolinu.

²¹ Kad su Moapci čuli da su kraljevi došli s njima ratovati, pozvaše sve koji bijahu sposobni za oružje i postaviše ih na granicu.

²² Kad su ujutro ustali i kad je sunce granulo nad onom vodom, Moapcima se sa strane voda učini crvenom kao krv.

²³ I rekoše: »To je krv! Zacijelo su se kraljevi međusobno pobili i jedan drugoga pogubili. A sada: na plijen, Moapci!«

²⁴ Ali kad su stigli do izraelskog tabora, digoše se Izraelci i potukoše Moapce, tako te ovi pobjegoše pred njima. A Izraelci pojuriše da dotuku Moapce.

²⁵ Razorili su im gradove, bacali svaki po kamen na najbolje njive da ih zaspu, zatrpali izvore i posjekli sve plodno drveće. Konačno, ostao je samo grad Kir Harešet; praćari su ga opkolili i tukli ga.

²⁶ Kada je moapski kralj vidio da neće izdržati bitku, uze sa sobom sedam stotina ljudi naoružanih mačevima, pokuša se probiti i doći do kralja edomskog, ali ne uspje.

²⁷ Tada uze svoga sina prvenca, koji ga imaše naslijediti, i prinese ga kao paljenicu na zidu.
To se tako silno zgadilo Izraelcima te odoše od njih i vratiše se u svoju zemlju.